Србија

ПОРУКА ЕУ ЗА СРБИЈУ: Нисте добродошли у ЕУ, период проширења је завршен!

После петнаест година кандидатског стажа Северне Македоније, после десет препорука Европске комисије о отварању преговора за чланство, после петогодишње кандидатуре и две препоруке Kомисије за нови корак на евроинтеграционом путу Албаније – чланице ЕУ успеле су да се договоре само да почетак преговора са ове две земље размотре идуће године, а нема никавих индиција да ће се одлука уније променити, јер је бирократски систем који у једну заједницу истовремено укључује различите земље попут Немачке и Грчке, Шведске и Хрватске постао превише компликован и гломазан за управљање.

„Овде се не ради о томе да ли су ове земље спремне да уђу у ЕУ него да ли су испуниле услове за почетак преговора. Неке земље чланице сматрају да тих услова нема. Ја мислим да је то историјска грешка“, каже одлазећи председник Европске комисије Жан-Kлод Јункер.

Међутим, због директног вета француског председника Емануела Макрона су сва убеђивања била узалудна.

„Порука коју су Албанија и Северна Македонија, али и Србија, Црна Гора, БиХ и Kосово добили јесте да нису добродошли – шта год да ураде“, оцењује у разговору за Дојче Веле Александра Штиглмајер из Европске иницијативе за стабилност.

Почетка краја ширења ЕУ?

Након завршетка састанка лидера ЕУ, пут Балкана послате су речи жаљења, разумевања и подршке. О насталој атмосфери говори и једно новинарско питање са завршне конференције за медије: „Да ли смо сведоци почетка краја ширења Европе и које ће бити последице тога?“

И док је одлазећи председник Европског савета Доналд Туск, видно узнемирен негативним исходом дискусије о проширењу, објашњавао да је у питању само „краткорочна криза, а не и крај проширења“, одлазећи председник Европске комисије Жан-Kлод Јункер је одговорио:

„Ако је ово крај проширења, мораћемо да се суочимо са оштрим критикама јер смо охрабривали те земље, помагали им, посећивали их и давали јавна обећања. Ако желимо да нас поштују, морамо да одржимо обећања“, рекао је Јункер.

Веродостојност ЕУ је на Западном Балкану на „историјском минимуму“, каже Александра Штиглмајер: „Ово је апсолутно најнижа тачка на којој смо се нашли у последњих 20 година када је у питању политика проширења“, објашњава она за Дојче Веле.

Извор: Дојче Веле/Дневна Газета

Оцените текст

0 / 5

Your page rank:

�оментара

    1. Еврофанатици, кад вам дође из дупета у главу схватићете да нема ништа од Европске Уније.
      Само се ви надајте и сањајте.

    2. Бесконачним понављањем мантри српском народу се усађују два става. Први – да се негде мора отићи и други – да Европа нема алтернативу. Овај други став је у ствари само параван, шарени омот за онај први који је суштински, онај због кога је цела ова игра и направљена. Иза њега стоји план о пражњењу овог нашег простора и довођењу другог народа. Све чешће су поруке у јавним коментарима типа ”идите децо”, а качени су и билборди једног приватног универзитета са натписом ”Узми диплому и пали”. Када млади, а при томе и најобразованији оду, време преосталог народа се мери у годинама.

  1. jos iz rimskih vremena, serv se rob i sluga naziva, a njegov brlog i avlija, servija; na starim mapama, suma, suma, suma, pa po nekad rusevine Svetih Crkava, kula i gradova, u korov zaraslih, starih Srpskih Careva, koji radje ginuse nego ko roblje tudjinu sluzise.
    sa Carom Lazarom nestadose Junaci i Vitezovi, od njegova Cestitoga sina Despota Stefana, Bogom krunisana, opisani, na Stubu mramornom na Polju Kosovu, sto valja napamet znati i junastva svih predaka se vazda prisecati, pa i onda kad se ko govedo sa konopcem oko vrata protivniku predavase, i za mir u otacestvu zrtvovase, za sto trebase Velikog Junastva, a i neprijatelj to znade ceniti.
    sa njim, to jest sa vaistinu Velikim Carem, nesta Gospode, nesta nepokolebimih stubova, nesta Bogopoznanja pucina i mudrosti dubina, hranitelja gladnih i smilovanja nistih, et cetera, et cetera.
    Presto Svetih Srbskih Careva preotese bezumne, krvi zedne zveri, dotumarale iz samoga pakla, azdaje sveprozdrvljive, aspidin i gujin porod, to jest zmije otrovnice, koje sikcu, decu jedu i krv piju, ko ona baba pogana sa jos poganijeg ostrva, kleptomani koji kradu i otimaju sve sto njihovo nije, koji sirotinji iz usta uzimaju i sa ledja ubijaju.
    od Uceni Arhiepiskopa i Episkopa postase satanisti vrljavi. koji ljube opanke, skute i krvave ruke rimskog antihrista, zaboravljajuci Veru svih Otaca, Svetu Srpsku Crkvu Pravoslavnu.
    eto takav otpad i smrad sumporni; zveri, satanisti i masoni, doktori i akademici, vladaju zivotima nasim; nama geacima, maloumnicima i gurbetima, ovdasnjim.
    AVAJ, AVAJ, AVAJ
    sto reko onaj Bajaga zvani, oce to srebrni magnum i srebrni metak, na vukodlake i azdaje, a tek onda dolazi ono Budjenje ranog Proleca.
    pa neka tako bude.

  2. Nama Srbima ne treba ulazak u EU niti u bilo koju globalnu organizciju.
    Nama treba novi način uprvljanja Državom, u kom načinu od učesća u uprvljanju državom moraju biti
    isključeni sledeći : Političke stranke i organizacije kao NVO,udruženja nacionalnih manjina i svi fizički
    učesnici u političkom životu zemlje sve od nazad 100 godina pa do zavođenja novog sistema.. Tada možemo
    svoje zakone i privredu prilagođavati po uzoru na najuspješnije, ako nama to ne škodi.
    Pregovori sa Kosovarima moraju biti obustavljeni. Može se pregovarati sa državom Albanijom za razmenu
    teritorija onako kako sam ranije pisao , tj. Da Srbiji pripadne dio Albanije uz Crnu Goru do mora, te obala
    od Bojane do rta Rodonit,zatim da granica ide od rta Rodonit ,uzduž zapadne strane puta Priština Drač,
    preko vrhova brda(da ima geografski prirodni tok ) do Prizrena ili blizu,,možda do Junika,
    a da Albaniji pripadne dio KIM južno od svih srpskih svetinja ( da u Srbiji ostaju Peć,Dečani, Gračanica,
    Kosovo polje na kome je bila bitka), i da Albaniji pripadne dio (t.zv. preševske doline) naseljen većinskim
    Alb.stanovništvom sve do Makedonije.
    Tada bi Albanija imala velike realne i lako ostvarive mogućnosti za svoje zaokruženje
    ( ali samo u slučaju da nema konflikt sa Srbima, a u protivnom će nestati)
    (Sada moram napomenuti da sam od marta 2019 god. u medijima -naišao na članke u kojima Milijana
    Baletić predlaže već od 2012 godine veoma slične predloge onima do kojih sam ja samorazvojno došao…i
    nadam se da u našem narodu ima dosta onih koji su obični Ljudi- i razumno možda dolaze do sličnih
    ideja,milo bi mi bilo da takve ideje preovladaju većinom Srba.)

    Kad bi Srbi imali izlaz na more, nije od važnosti put prema Grčkoj, bar ne onaj dio koji je naseljen Albancima.
    Albanci na teritoriji koja bi pripala Srbiji i Srbi na teritoriji koja bi pripala Albaniji moraju biti preseljeni u
    matične države uz naknadu za ostavljenu imovinu. O visini naknade imovine trebalo bi da odlučuje ista
    komisija imenovana saglasno od Srbije i Albanije i uslovljena da svaki slučaj okonča u vrlo kratkom vremenu .

    Izuzetaka od preseljenja nebi trebalo biti – jer bi inače dio problema ostao i nadalje iz razloga što su Albanci
    neptilagodljivi za život, pogotovo ne sa Srbima,koji su takođe specifični.
    Pored Gračanice trebalo bi izgraditi visok i dosta dug zid da bi se sprečili incidenti pojedinaca koje ne kontrolišu Vlade.
    Prislino ,ali ekonomski obeštećeno preseljenje palo bi vrlo teško onima kojih se tiče, međutim to bi trebala biti
    svjesna žrtva za dobro svojih budućih generacija. (Naši pretci su podnosili mnogo veća žrtvovanja uključujući i svoje živote).

    Ova razmjena teritorija i preseljenja nebi bili dopušteni od strane država koje su inače zainteresovane za ovaj region.
    Ali i za Albance i za Srbe ovakav način ostvarenja razmjene teritorija bio bi mnogostruko koristan. Mislim da dio Albanaca
    shvata što bi time dobio Njihov Albanski narod. I što je vrlo važno – nebi više bio faktor u rukama velikih sila već bi
    imao svoj vlastito željeni razvoj.

    O navednom rješenju problema KIM – ne govori niko (osim Milijane), međutim ovo nije neostvarivo. Umni Albanci znaju da
    je čitava Albanija na srpskoj zemlji i ako ima Božje pravde , ovakvo rješenje bi bilo pravedno i trajno.Mislim da bi
    umni Albanci podržali ovo rješenje, ali me je strah da Srbi u današnjoj Srbiji imaju kontinentalni mentalitet i da im do
    izlaza na more nije stalo.
    Pojam mora im je turizam,plaža,gužva na plaži,kupanje i ništa više,te sve to uz novac mogu sebi omogućiti i
    bez svog mora. Vrlo kratko reagovanje na kratke staze. Pored toga mnogi će reći i-nema razmjene jer Skadar
    je ionako bio naš.
    To znači nema pregovora,poništava se ideja,i sve nadalje ide kao do sada.
    Tačno je da je Skadar nekda bio naš, ali sada tu živi drugi narod. I bez razmjene teritorija u koje bi bio uključen
    i Skadar, bez te razmjene Skadar nikada neće biti naš.
    Upotrebimo razum i dobru volju da ne naškodimo drugome, te će Bog dati da ni drugi ne naškode nama.
    Nadam se da ce se ovo ostvariti kad tad, osim ako Srbi nestanu kao narod i kao Srbi.
    Na tako dobijenoj obali trebali bi smo napraviti veliku transšipment kontejnersku luku i saobraćajnice od te luke do Mađarske .
    Uz ovaj izlaz na more, reaktiviranje brodograđevne industrije na moru i u Beogradu, te uz zadržavanje kvalitetnog
    poljoprivrednog zemljišta i slatkih voda u svojim nacionalnim rukama, imali bi smo pristojan život i budućnost za naše
    familije.Poljoprivredno zemljište treba da bude zaštićeno i na istom bez obzira dali je vlasnik individualna osoba ili društvo
    treba zabraniti bilo kakve izgradnje bilo kuća ili nečeg drugog.Takođe treba ograničiti porast i širenje velikih gradova,već
    u istima treba dobro urediti postojeće stanje a priliv stanovništva usmjeriti na druge za to odabrane centre.
    ( U suštini broj stanova u jednom gradu morao bi biti ograničen prema mogućnostima zapošljavanja,tako da
    svaki stan daje pravo na dva radna mjesta). Prekobrojni pretendenti na naseljenje u gradu koji nema više mogućnosti
    za zapošljavanje – morali bi biti upućeni u drugi centar koji se izgrađuje na daljini 50 do 100 kilometara od već
    postojećeg centra. (Prostor između bi trebao biti uotrebljen za proizvodnju hrane, a ako je za to nepogodan, onda za
    druge djelatnosti.)Prostora još ima i za stanovanje i za izvor sretstava za život, ali nažalost čuje se od „ izabranih
    i postavljenih rukovodilaca“ taj naš raspoloživi prostor treba popuniti afro-azijskim emigrantima. Divota, „veliki umovi“
    predlažu ” pametna rješenja” , zaista treba im se“ diviti“ i dati im medalju. Užas!!!UŽAAAS!!!!!….STRAŠNI UŽAS…!!!!!!!!!

    i

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button
Close

Детектовали смо Адблокер!

Поштовани, рекламе су једини начин финансирања нашег сајта те вас молимо да угасите адблокер на нашем сајту како би нам тако помогли да наставимо да објављујемо још боље и квалитетније вести без цензуре и длаке на језику. Хвала на разумевању!