Хелм

НИЈЕ “БАЛКАН” НЕГО ХЕЛМ (Хелмско полуострво)

Име Хум је савременији србски изговор древне српске речи “Хелм”, са којом се, опште узевши, означавао неки брдовит и планински предео. Исто то значење ова реч има у свим словенским језицима. Истога порекла је и име -Хомоље. Хомољске планине припадају венцу плани-на око Старе Планине, која је у 19-ом веку названа Балканом.

Стари Грци су за венац планина Старе Планине употребљавали србско име, прилагођено грчком изговору -Αιμος “Хемос”. По имену овог планинског венца називало се данашње Балканско Полуострво -Хемским Полуострвом. Римљани су исти планински венац називали Haemus. Ово србско име употребљавано је од најстаријих писаних помена па све до 19-ог века, а затим је замењено у западној Европи са турским преводом -Балкан.

Сами Турци нису употребљавали овај назив нити су они извршили тај превод. Турци су називали планински венац Старе Планине -“Еминех-Даг”, што значи -Хемска-Планина. Зато је потребно отклонити ово погрешно име “Балкан” за које су везали разна погрдна значења и вратити у употребу старо србско име Хелм – Хелмско Полуострво.

Све до почетка 19. века нисмо знали за никакво “полуострво”. Ако се знала некаква граница између истока и запада, онда се она видела на Дунаву и Карпатима, док је на западу једном била на Дрини, онда на Уни итд., кратко: исток би обухватао Босну, централну Србију, јужну Румунију тј. Влашку и Молдавију све до црног мора итд. Исток би се у задњих хиљаду година звао Романијом или Ромејом тј. Византијом, касније Турском односно европском Турском, Румелијом итд.

1808. године онда је немачки (пруски) географ и германиста из Берлина, Јоханн Аугуст Зеуне, дефинисао наше “полуострво” и ово назвао балканско полуострво. Балканско зато јер је сматрао планински појас стару планину за срце тог полуострва.

Но, стара планина, у оно време пак у саставу османлијског тј. турског царства, на турском се зове балкан, тј. шумовито брдо, брдо/планине пуно шума, трња итд. Одатле је Немац Зеуне узео назив за балканско полуострво.

Балкан је, дакле, турска реч, и има се доста Балкана по Турској, Туркменистану, итд.

Ово су Турци радо прихватили, после њих и Енглези и Руси који су код нас видели некакав оријент и најзад Бугари који су измислили њихову верзију и да је балкан уствари бугарској порекла и да уствари стоји за Бугарску (Балгарија) и много тога; и на крају, нажалост, стигло је и код нас.

Незнајући за њено турско порекло и ми смо преузели реч, прво чисто географски а да нисмо даље размишљали, а по распаду Југославије у 1990-има почели смо чак и да се идентификујемо са “балканом” и да је “балкан” нешто своје, нешто засебно, нешто боље а истовременом на осуду целог запада јесмо ми нешто екстра. И тако је нажалост остало дан данас, терамо инат и да смо поносни Балканци, а чему се то поносимо, да носимо турски назив, турско име..?

 

поуке.орг

Оцените текст

0 / 5

Your page rank:

�оментара

    1. Tolkien inspiraciju crpio iz bitaka srpskih junaka, jer se Hobiti bore protiv imperija zla kao Srbi protiv Turaka, a kasnije protiv Austro-Ugarske i Njemačke.

    1. Sad je popularno jako ubacivati to B u reč srpski jer si onda valjda veći srbin. Zanimljivo da se u tekstu na početku rečenice omaklo i ovo pravilno sprski ali i par reči pre toga napisali su srBski. Dakle znaju oni šta je pravilno ali su veći srbi ovako sa velikim B. Valjda i ako je krstača veća veći su srbi takođe.

  1. I vek s.e.

    Strabon pominje Srbe kao narod Ilirije od Jadranskog mora do Panonije. Dinaru planinu naziva Srbskom planinom.

    I vek n.e.

    Tačnost ovih navoda daje rimski naučnik Plinije Stariji u prikazu regrutskog spiska Srbskih, odnosno Ilirskih plemena iz 12. godine posle Hrista. Na spisku se nalazi 27 srbskih plemena, od kojih više od polovine i danas postoji. To su: Mezeji, Ditioni, Desniati, Neretvljani, Sartiri, Sarbeati, Glindići, Dukljani, Dindari, Dermastije, Cerani, Devrnje, Melčumani, Sikulote, Vardi, Daverci, Deretići, Likini, Stulpini, Burnice, Olbljani, Labeati, Senadi, Dende, Sašelji, Rudinjani i Grabljani. Grabljani nisu bili pleme, nego je to bila jedna varošica na Zupcima i njih nazivaju jednostavno Iliri. Sarbeati takođe nisu bili pleme, nego savez od nekoliko manjih plemena pa ih zato nazivaju jednostavno Srbima. Od Likina koji su živeli u Popovom polju ispod Trebinja poreklom je imperator Likinius, čiji su potomci Nemanjići.

    Apian kaže da su u 1. veku n.e. “najslavnija ilirska plemena Srbi (Sordiski) i Tribali”. Za Tribale znamo da su takođe bili Srbi.

    II vek n.e.

    Dion Kasius, pisac rimske istorije iz drugog veka, pominje Srbe na predelu Ilirije. Dion je bio rimski upravnik Ilirije.

    IV vek.

    Euzebije Pamfil u svojoj Hronici kaže da je Tiberije pobedio 9. godine n.e. “Srbske Dalmate” .

    VII vek.

    Jordan, istoričar Geta, kaže da su od Sarmata, to jest Srba, potekli Veneti, Anti i Sloveni.

    VII vek.

    Kosmograf iz Ravene poistovećuje Iliriju sa Srbijom od Jadranskog mora do Dunava.

    IX vek.

    Velika srbska imperija na Helmskom poluostrvu cara Krepimira Oštrivojevića, za koju Leopold Ranke kaže: “..cela teritorija je bila srbska, od Dunava do Jadrana i do Arhipelaga”.

    X vek.

    Poznati češki zbornik Mater Verborum kaže: “Sarmati i Serbi su dva imena istog značenja za isti narod”.To isto kaže i nemački episkop Salmon. Sve ovo svedoči koji narod je ratovao sa Rimljanima u Iliriji. To je bio srpski narod. Kao što Euzebije 4. vek kaže: “Tiberije je pobedio 9. godine n.e. Sarmatske Dalmate”, a tako kaže i Hreman Kontrakt u 11. vek.

    XI vek.

    Nestor časni Kijevski u svom Letopisu objašnjava poreklo Slovena iz Ilirije, i nabraja koja su plemena pred rimskim osvajanjima otišla na sever i istok Evrope.

    Crkveni sabor u Splitu 1059. godine zabranio je upotrebu “Ilirske liturgije” u crkvama i dozvolio samo grčku i latinsku liturgiju.

    XII vek.

    Vizantijski istoričar Jovan Kinamos kaže da su Srbi, koji su kao narod Dalmati, izgradili tvrđavu Ras.

    XIII vek.

    Francuski istoričar Luj Leže prenosi češku Dalemilovu hroniku iz 13. veka, u kojoj se kaže da su se Serbi naselili posle potopa, na granicama današnjih grčkih zemalja i duž mora i da su se raširili sve do Rima. Na istom mestu prenosi i poljsku hroniku iz 14. veka u kojoj se kaže da je Ilirija kolevka Slovena.

    XIV vek.

    Vizantijski istoričar Halkokondilas kaže da je car Dušan, hteo da uspostavi “evropsku imperiju naroda Ilirskog”.

    XV vek.

    Kralj Srba, bosanska loza Jablanovića, Stefan Tomašević, tituliše se 1446. godine ovako: “Stephanus Thomas Dei gratia Rasciae, Serviae, Bosniensium sive Illyricum Rex”

    XVI vek.

    Dalmatinac Vinko Pribojević, profesor teologije, 16. vek, među Slovene ubraja: “Tračane, Meze, Gete, Dačane, Makedonce, Ilire, Roksolane, Moske, Frižane i Vandale.”

    Naš savremenik, Rus Pavel Tulajev, navodi rusku Stepsku knjigu iz 16. veka i kaže: “U tom izboru iz crkvenih i svetskih hronika, slovenska prapostojbina smeštena je u Iliriji, što bi bilo u skladu sa biblijskim izvornikom i Nestorovim Letopisom.”

    Posle turskog osvajanja Dalmacije 1540. godine, osim gradova, veliki broj stanovnika kontinentalne Dalmacije, koji su govorili srbskim jezikom, se sklonio u gradove. Tada je u gradove “… uveden ilirski (slovenski) jezik, u kojima se do tada govorio italijanski.”

    XVII vek.

    Mavro Orbini, 16/17. vek, pod pojmom Slovena uključuje pored Veneta, Venda, i Ruse-Vandale, Gete, Ilire, Gote, Alane, Sarmate i druge.

    Opšti List, odnosno Pećki rodoslov, počinje izlaganje sa “opis rodoslovlja svetih careva srbskih iliti ilirskih.”

    XVIII vek.

    Visoki činovnik na bečkom Dvoru, Johan Hristifor baron Bartenštajn objavio je 1761. godine jedan pregled tadašnjeg stanja srbskog naroda, pod naslovom “Kratak izveštaj o stanju rasejanog mnogobrojnog ilirskog naroda”.

    Veliki francuski istoričar i erudita Di Kanž kaže: Srbiju su Sarmatijom zvali…Srbi Dalmacije su Dalmati i samo vulgarno ih nazivaju Slovenima.

    XIX vek.

    Prvi rečnik srbsko-nemačkog jezika, izdat u Beču 1853. godine, posvećen knezu Mihailu Obrenoviću, nosi naslov Ilirischen und deutschen Sprache.

    Otac nemačke filologije i germanistike Jakob Grim piše 1815. godine: “Srbima nazivamo pravilnije ono što se inače Ilirima naziva, slovensku narodnu granu.”

    Austro-nemački pisac Aleksander Hekš kazao je u svom putopisu o Podunavlju: “Ukupnost svih slovenskih Ilira penje se na oko šest miliona duša. Nijedan slovenski narod nije u novo i najnovije vreme skrenuo na sebe pažnju u tolikoj meri kao Iliri.”

    Jernej Kopitar u prikazu Vukovog Rječnika iz 1818. godine kaže da je to jezik “brojnog, tako veličanstveno nadarenog, junačkog naroda Srba (Ilira) …”

    Nemački teolog i pravnik Johan Ferdinand Naigebaur kaže: “Pitao sam jednog učenog franciskanskog monaha iz republike Poljica za mišljenje o razlici između Ilira i Hrvata. Odgovorio je: Ja bih rađe bio Turčin nego Hrvat”. Jedan drugi katolički sveštenik je izjavio: “Srbi ili Iliri su obrazovaniji nego Hrvati; njihova književnost je starija”. Ovde zaista imamo vrlo preciznu odrednicu ko su Iliri.

    XX vek.

    Ime Iliri bilo je sinonim za Srbe sve do dvadesetog veka. Na bečkom Dvoru, Srbska kancelarija, sve do Prvog svetskog rata, zvanično je nazivana Ilirskom.

  2. Ako mi neko dokaže da su Srbi sami zvali Balkan imenom Helm, ja ću možda i da poverujem. Mislim da je gornji tekst krajnje nekorektno izvrtanje istine, nadam se iz neznanja. Ja za reč hlem znam samo iz nemačkog jezika i znači šlem.
    A inače reč Balkan ima veze sa Turcima koliko sa lanjskim snegom.

    Balkan se sastoji od dve reči Bal i khana. Bal je lako razumeti i znači beli, khana je lužansko (luvijansko) i hetitsko ana ili jevrejsko khanan i znači majka. Dakle, Balkan znači Belih (zemlja) majka. Zato imamo i grad Beograd i imali smo Panonsko (Pano – Balo) more. A na Peloponizu (Beloj nizi) su živeli Pelasi (Belasi).
    Tako je nastala i hetitska Anadolija = Majka dolina i lužička Kapadokija = Khana-dolina. U mnogim jezicima je khan prešlo u stan, pa tako imamo Pale-stan (Majku Belih), Pak-stan (Majku vernika u Bika) itd. S obzirom da su većina “stanova” pali pod Tursku okupaciju, onda je pogrešno usvojeno da je stan reč turskog porekla.

    A što se tiče Biugara, oni ni sami neznaju šta im znači ime: Bal-gar = Bal-dar = Belog (dakle Tvorca) dar. Inače mi i Bugari imamo isto poreklo. Mi smo sebe zvali jednim imenom Tribal = Tri-bal = Troični beli.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button
Close

Детектовали смо Адблокер!

Поштовани, рекламе су једини начин финансирања нашег сајта те вас молимо да угасите адблокер на нашем сајту како би нам тако помогли да наставимо да објављујемо још боље и квалитетније вести без цензуре и длаке на језику. Хвала на разумевању!