Став

Светозар Радишић: Унутрашњи дијалог међу Србима

27. августа 2017. године добио сам на и-меил адресу питања за интервју од новинара „Новости“ Драгана Вујичића. Претходно у телефонском разговору замолио ме је да дам интервју за „Новости“. Два дана касније позвао ме је поново и рекао да интервју неће бити објављен, јер је „исувише радикалан“. Нисам се изненадио, јер сам сматрао да систем нема довољно храбрости да се суочи са истином. 

Ради сведочења о времену у којем живимо, објављујем овај интервју на свом сајту. Уосталом, при одговарању на питања утрошио сам више сати свог живота. Наслов сам накнадно дао сам.

1. За јесен председник најављује “унутрашњи” дијалог међу Србима о КиМ и прихватњу реалности у региону. Према Вашем мишљењу шта то значи и кога би требало да укључи?

РС: Не верујем да ће било ко питати Србе за мишљење, будући да Србе дуже од једног века нико није питао за судбоносно мишљење. Вероватно ће поставити питање Србима, а одговараће професионални Срби – системци из политичких институција, невладине организације, несрбска САНУ, можда патријарх СПС, а вероватно и пробрани појединци на тзв. научним скуповима. Од 5. октобра 2000. године Србија, а посебно Срби, нису слободни. Тако да ни идеја о питању Срба у вези с Косовом и Метохијом није председникова. То је покушај да се подели одговорност за послепетооктобарске одлуке у вези са јужним делом Србије. Моје мишљење је да сада не треба решавати питање КиМ, будићи да први пут у историји време ради за Србе. Политичари Запада су то наслутили. Русија и Кина јачају, све су присутнији у планетарним збивањима, те имају све већи утицај на балканским просторима. Ради својих виталних интереса они ће убрзо ослободити Србе и вратити КиМ у састав Србије, а Запад ће се још једном не трепнувши одрећи својих послушника, попут Шћипетара.

Kosovo je srce Srbije2. Постоји ли у Србији неки институционално-експертски документ, према којем се воде наше политичке елите код доношења важних одлука за будућност?

РС: Ми смо у Управи за стратегијске студије и политику одбране имали обавезу да сачинимо документе у вези са филозофијом одбране, политиком одбране и стратегијом одбране. У ствари, требало је да створимо основу за доктрину одбране и доктрине видова и родова. Ситуација у земљи и однос политичара према одбрани спречио нас је да остваримо постављени задатак. После 5. октобра тзв. демократи су, у сарадњи са језуитско-вавилонским окупатором, увели НАТО стандарде и ослонили се на британско-америчке моделе, тако да аутохтони модел одбране не постоји – односно модел одбране, од стратегије одбране, преко регулативе, до праксе није србски. Дакле, документи на које се ослањају владари Србијом приликом одлучивања о судбини Срба и Србије су преписи страних докумената.

3. Каква је за Вас данас “српска реалност” на КиМ, БиХ, Хрватској, Црног Гори и Македонији као полазна тачка за доношење евентуалних закључака и мера о српској будућности’?

РС: Косово и Метохија је опасна вештачка творевина, која служи тзв. владарима из сенке за манипулисање балканским процесима. БиХ је била и остала инструмент за балансирање исламско-хришћанских односа у оквиру зелене трансверзале. Тај бич је у језуитско-вавилонским бескрупулозним рукама. Хрватска је инструмент за надзирање, слабљење, асимилацију и поништење Срба. Хрвати ће се освестити тек када схвате да их на Западу сматрају Србима. Употребиће их против Срба, а потом дотући као последње остатке Срба. Црна Гора је играчка у језуитским рукама. Служи за стварање пометње и режирање смутње. Нема ниједну врсту моћи. Садашња Црна Гора је опасна врста антисрбске пакости. У Македонији је све вештачко. Тамо политичари жуде за тим да се изједначе са Старим Грцима. Када би знали историју то не би чинили. Све наведене “бонсаи државе” настале разбијањем СФРЈ су резултат тзв. Новог светског поретка и последица настојања да се ослонцем на балкански простор настави освајање Истока. У таквом болесном окружењу србска будућност не постоји, јер није предвиђена.

4. Србија и РС такође документом хоће да утврде платформу за опстанак. Како гледате на то?

РС: Република Србија и Република Српска су вештачка језуитско-вавилонска творевина. Намерно су реком (Дрина) поделили народ на два дела, јер тако могу лакше управљати догађајима на Балкану. Подразумева се да Срби треба да имају сва права која припадају било ком народу. Међутим, многи грађани и политичари заборављају да је тзв. Нови светски поредак антинародни, те је тешко претпоставити да ће “владари из сенке” дозволити било чију слободу, самосталност, интегритет и суверенитет. Они су прошлост. Све је то записано у документима попут Доктринарног правила КоВ САД FM-100-5, пентагонова “Заједничка визија 2010 и 2015”, TRADOC-овог памфлета 525-5 (Force XXI Operations) и сл. Ако се нешто посебно не догоди у спречавању језуита да остваре своје науме, платформе тог типа никада неће бити остварене.

Kadrovi u Vojsci Srbije5. Радили сте на стратешким документима одбране 90-тих. Какви су предлози били државном врху, шта је усвојено, шта не, шта о свему мислите 27 година касније?

РС: Стратегисти у СРЈ и СЦГ нису били посебног кова. Наше понуде су биле једноставне и научно засноване. Концепција одбране је требало да омогући квалитетну одбрану од универзалног непријатеља. Што зачи, да нисмо унапред одређвали против кога ћемо се борити у следећем рату. Тежиште је било на усавршавању претходних, проверених стратегија и доследној примени теорије организације. Југословенска народна армија је имала изузетну организацију, док је нису разбили политичари. На то су дошла и искуства. Предлагали смо нову класификацију ратова и са њом били међу првима у свету. Класификација је веома значајно научно постигнуће. Нажалост по усавршавање система одбране, заједно са окупаторима “наишли” су петооктобарци, који су доживљавали ВЈ као свог противника. Сви кадрови који су нешто вредели, “избачени” су из Војске. Остали су само послушници и неискусни кадрови. Најтеже је ишколовати стратегисте. Када би се владари освестили, било би потребно најмање пет година вредног, студиозног рада да би стигли на почетак размишљања о ефикасном одбрамбеном систему.

6. У свету изгледа да ратују сви против свих. Укратко како изгледа стање на светским ратиштима?

РС: Написао сам књигу под насловом “Рат свих против свих” 2004. године. У њој не треба ништа да се мења. Лако је предвидети да ће на планети рата, мржње, лажи и лицемерја, на којој су на кључним функцијама психопате, рат бити основни начин живота. Људи (да ли људи или само психопате међу њима, попут јунака из научне студије Анџеја Лобачевског под насловом “Политичка понерологија”?) су сва научна постигнућа злоупотребили. Како се приближавамо потпуној истражености сопственог бића, тако свет постаје све опаснији. Физички свет изгледа толико опасно да се људи могу уздати у некаква невиђена, мистична решења – веровањем у натприродно – у чуда.

7. Унели сте у теорију ратне вештине класификацију ратова и у ванфизичкој и ванвојној сфери. Ако Србију посматрате према својим дефиницијама како видите “стање на фронту”?

РС: Да. Пре свега, треба схватити да смо у непрестаном рату од постања. Срби су мета још из предхришћанских времена. Немају право на своју историју, тековине, језик, писмо, календар… То траје и сада. Зашто нико од званичника не дозвољава да се у школи учи о души, о мислима, о значају језика и писма? Зашто је затрпана Винча и направљена депонија? Зашто су у Србији споменици посвећени и непријатељима попут Штросмајера и Пашића, а нису херојима попут Ђорђа Арсенијевића Емануела и Живка Топаловића? Зашто су петооктобарци продали и поклонили толико ресурса од виталног значаја дојучерашњим непријатељима? Све набројано, а има много тога што није, припада неоружаним облицима агресије. Уз то, чини се да се србски владари понашају баш онако како сам предвидео у књизи “Неокортикални рат”. Као да су их ментално обрађивали експерти из бритнског института “Тејвисток”. Наравно, ништа боље нису прошли остали балкански владари. Понашају се као да су зомбирани.

8. Србија би да задржи војну неутралност, али и да сачува народ од нестајања. Да ли је то могуће и како?

РС: Када би србски владари имали довољно индивидуалне интелектуалне моћи и када свет не би водила језуитско-вавилонска Елита, неутралност би била реална замисао. Овако, независност и неутралност зависе од односа снага усмерених према србским просторима. Срби тренутно не владају својом судбином. Будући да се већ зна исход рата цивилизација, у којем ће Исток неминовно и неумитно поразити Запад, захваљујући технолошко-техничкој надмоћи, те је само питање времена када ће се Срби прикључити Русима у одбрани источне, квалитативне цивилизације. Тада би било фер од Русије да допусти Србима да не крваре поново учествујући физички у рату. Срби, као братски народ, су заслужили поштеду, јер су Руси (захваљујући прозападним администрацијама Михаила Горбачова и Бориса Јељцина) немо посматрали србско страдање од 1991. до 2000. године.

Saveznistvo sa Rusijom i Kinom9. Савезништво са Русијом је препрека за српске интеграције у ЕУ. Усаглашавањем са политиком ЕУ изгубили би јединог пријатеља?

РС: Од усаглашавања са ЕУ нема ништа. Европска унија не жели Србију, нити Србија Европску унију. У току је језуитска дипломатска игра, у којој Србија губи драгоцено време за свој развој и опоравак. Да нема исконског западног лицемерја, све што су срушили 1999. године Европејци би подигли за 18 година, представници који посредују се не би могли погледати у очи, а камоли искрено насмејати. Руси посматрају, чекају и спремају се за коначни обрачун са Западом. Према Србима су коректни. Неће напасти Србију, ако их Србија не нападне удружена у НАТО алијансу. Ако се и то догоди, онда су Срби сами криви за историјски преседан.

10. Кина и Србија. Да ли пут за очување српске државе и народа води преко Кине?

РС: На неки начин да. Русија и Кина су све више у Србији због себе. Они се бране тзв. истуреном одбраном. То су научили од Американаца. Присуство Кине у Србији обухвата осим кинеског економског интереса и њихов одбрамбени интерес. У мери у којој буду бранили себе од Запада, браниће и Србе. Зар није било боље да САД, ЕУ и НАТО нису пробијали “кинески зид” америчком демократијом, капитализмом и “америчким сном”? Кина би остала у својим границама са Конфучијевом филозофијом. Овако, слободољубивим Србима је скоро исто када Србијом владају Американци, Европљани, Руси или Кинези.

11. Први сте у Србији упозоравали и на ванвојне факторе и организације које се све више јавно оглашавају као “владари света”. Побројте их (Трилатерале, Билдербеге…) и одакле им храброст да јавно саопштавају да воља грађана исказана на изборима нема више политичку тежину?

РС: Не верујем да сам први, али међу првима свакако јесам. Моје речи су, могуће је, имале већу тежину, јер није исто када о одбрамбеним темама говори и пише новинар или виши официр, стратегиста, војни научник. Те језуитско-вавилонске институције више нису тајна. Демаскиране су и потпуно огољене. Добар пример су последњи избори, ма где се одржавали. Фарса за фарсом. Њихова бескрупулозна схватања и тзв. храброст засновани су на стеченом капиталу након безбројних пљачки, због похлепе, грамзивости и прождрљивости, потом на вековима грађеном планетарном систему и коначно на неизмерној глупости психопата. Зато у општој конфузији коју су створили подсећају на антихриста, луциферијанце, сатанисте, ахриманце – све најгоре што може замислити обичан човек. Њима ништа није свето. Избори су иначе њихов изум. Посебно бесмисао да су на изборима сви равноправни – будале и генији. Паметнији људи, они који унапред знају резултат, ретко излазе на изборе.

12. Воде се ратови за ресурсе. Како то изгледа на глобалном плану, а како у Србији. (У Скупштини Недимовићев Закон о власништву над земљом и странцима, а министар Триван у Политици говори да је Србија дала у закуп своја изворишта воде)?

РС: Био сам главни и одговорни уредник општевојног теоријског часописа “Војно дело” када су аутори писали и о рату за воду. Борба за ресурсе је од памтивека. Колонизације су само добиле друга имена и мењале обличја. Будући да су Америкнци и Британци опљачкали Јужну Америку, Африку, Европу до Русије, Аустралију и део Азије, логичан је поход на Исток. Србија се пљачка убрзано после петог октобра 2000. Косово и Метохија су управо из тог разлога окупирани. Да би се схватило у којој мери смо окупирани и ко помаже окупаторима, треба само прочитати текст Драгана Милашиновића под насловом “Српски Јуда или шта Србија губи с Косовом”. Тако се заокружује и одговор на прво питање.

Светозар Радишић

Оцените текст

0 / 5

Your page rank:

�оментара

  1. Bogu hvala – prvi put vidim nekoga ko misli konstruktivno, sa tvrdnjama koje stoje na činjenicama,rečeno kratko
    razumljivo, jasno i tačno. Ranije, od 2014 g. pokušavao sam u komentarima da napišem svoje viđenje, ne zbog
    bilo čega osim da ljudi pročitaju,promisle i da se spašava srpski narod,istorija i ime. Od plasiranja komentara sam odustao iz razloga koje neću da nabrajam. Pokušavam opet sada i mislim da je to zadnji put – jer ja nemam ničeg više što bih mogao učiniti za opšte dobro.

    Tekst: N A R A S K R Š Ć U

    Danas su životni uslovi dosta teški skoro na čitavoj Planeti. U tako teškim uslovima možemo li imati bilo kakvu nadu da će naš izbor nekog puta osigurati bolje sutra. Kako stvari sada stoje – Srbi su na putu svog uništenja, bez ikakve nade za sebe niti za svoju djecu niti za za još nerodjene generacije. Nadu treba imati, a ono što stoji na putu ostvarenja nade treba mijenjati.Ništa nije vječito. Ali uslovi u kojima se nalazi narod ne dozvoljavaju nikakve promjene osim poslušnog uključenja u opšteprihvaćene političke okvire. Saglasno tim okvirima promjene se mogu postići putem izbora po sistemu koji je svuda isti . Savremeni izborni sistem nudi kontinuitet postojećeg ili još goreg stanja u svakom pogledu.
    Čemu onda izbori, zašto organizovano služimo održavanju bezsmisla, i kontinuiranog propadanja.

    Navodim što je rekao N.Pašić ….nema nam spasa , ali propasti nećemo…
    Takva nada , u doba Nikole Pašića , i pri takvom kvalitetu Srba ,imala je dubokih osnova.

    Tada su domaćini, gospodari svojih imanja ( imanje = izvor za življenje) održavali,čuvali i unapređivali svoja imanja radi dobrobitka svojih familija, i po potrebi fizički branli svoje familije i svoju imovinu – Domovinu, branili su istorisko
    nasleđe časti i ljudskog dostojanstva, branili su svoju vjeru,svoju naciju, a lični opstanak kao pojedinačnog živog bića bio im je iza gore nabrojanih ideala. Ljudima koji su bili školovani i onima koji su bilu nepismeni – u ogromnoj većini
    cilj je bio isti , isti skoro svima bez razlike u bilo čemu.
    To je ključ neshvatljivih pobjeda Srba protiv srpskih neprijatelja u velikom ratu.

    A danas,nakon sto godina od velikog rata, na osnovu čega možemo imati bilo kakvu nadu,nadu da ćemo opstanuti na svom duhovnom i materijalnom nasleđu. Molim da neko napiše i da obrazloži na osnovu čega da se nadamo da
    nećemo propasti,izgubiti istoriju, izgubiti državu i jezik i ime naroda.
    Jer,selo je uništeno,uništena je patrijalharna tradicija koja je najviše čuvana na selu kao nasleđe vlasteličića iz sr.vijeka (Kmetovi sa visokim plemstvom u tadašnjoj Srbiji, su emigrirali ili se dijelom zajedno sa visokim plemstvom poturčili).
    Mnogi ljudi govore da se treba vratiti na selo , da je to uslov opstanka društvene šire zajednice – ali bez obrazloženja i šireg sagledavanja procesa koji su se odvijali od kraja velikog rata i današnjih uslova življenja. Jer selo kao naše ishodište , nasledilo je sistem organizovanog opstajanja u svemu onome što je minimalno neophodno za život (realni uslovi opstanka i življenja, kao krov nad glavom familije, proizvodnja hrane i odjeće za familiju , kućno vaspitavanje djece i podizanje omladine do stepena da nastavi postojanja svog roda i da se odbrani od neprijatelja), to i takvo selo danas nije moguće. Promijenjeni su način života i saznavanja svega što je moguće znati, te su zato i uslovi života na
    selu trebali biti promijenjeni shodno sveukupnim promjenama.
    Ipak treba biti razuman i shvatiti da svrsishodno ulaganje u osavremenjivanje sela nije bilo izvodljivo iz materijalnih razloga , a ponajviše zbog kratkovidosti nosilaca vlasti – pod pretpostavkom da su bile srpske,neplaćene od stranaca. Lako je shvatljivo da nije bilo moguće izgraditi fine puteve do svih sela i ulice po selima, ili savremene
    puteve do svih kuća po selu, dovesti struju,vodovod, popraviti sve nesavremene kuće , postaviti dostupne mreže elektronskih komunikacija ,obezbjediti škole i obrazovanje do nivoa završenih srednjih škola (Sa ciljem da ljudi koji ostaju na selu niti po bilo čemu ne ostaju inferiorno obrazovani u odnosu na ostale ne–seoske sredine) . Drugim riječima, ostvariti uslove da narod ne napušta selo zbog teškog života na selu i neimanja perspektivnosti.
    Sve ovo je trebalo sagledati nakon završetka velikog rata i početi malo po malo osavremenjivanje uslova života na selu , malo po malo ukrupnjivanje zemljišnih parcela, organizovanje garantovanog otkupa viška proizvodnje, usmjeravajući tok razvoja u svemu,pogotovo ostajanje bar jedne muške glave u roditeljskoj kući .
    Posebno što je važno trebalo je administrativno usmjeriti način Izgradnje kuća. Kuće bi trebale biti grupisane u obliku naselja sa ulicama ali da svaka kuća ima vrt oko kuće i u kući mogućnosti najmanje za potrebe četvoročlane familije ,
    da veličina vrta bude dovoljna za uzgajanje povrća i voća za tu familiju te da ima ostale dodatne prostore za smještaj pribora i životinja po potrebi. Ukoliko to nije bilo moguće zbog prirode terena, onda je trebalo osmisliti funkcionalno domaćinstvo u obliku salaša i raditi na okrupnjavanju imovine oko takve kuće-gazdinstva, i imati savremen put za prilaz takvoj kući i imanju – radi brze i efektivne komunikaciju sa urbanim centrima, radi lakšeg plasiranja viška proizvodnje i ostvarenja potrebne zarade za domaćinstvo . Ovo se odnosi i na ravne i na planinske krajeve u domenu izvodljivosti.

    Onda bi uslovi života na selu bili svrsishodni i dobri te bi selo bilo sačuvano. Tako bi smo imali poloprivrednu proizvodnju za uže i šire potrebe , tako bi smo bili u mogućnosti da izvozimo zdravu hranu, i što je važno bila bi isključena potreba da nam se nudi GMO hrana. Normalno , sve aktivnosti bi bile pod nadzorom države, ali nezavisne, neucjenjene države na čelu sa karakternim ,rodoljubivim i sposobnim nosiocima vlasti .

    Umjesto toga išlo se na stvaranje gradova megalopolisa uz haotični razvoj tih gradova,što je nadalje dovelo do porasta broja gradske sirotinje i životnog besmisla takve sirotinje, gubitak pozitivnog i dentiteta, i put u materijalno i duhovno propadanje.
    Veličinu gradova je trebalo ograničiti teritorijalno i po broju stanova, tako da bi svi koji bi bili tu doseljeni, mogli imati zaposljenje u administraciji, u industriji i ostalim djelatnostima, te bi imali normalnu uravnoteženu ekonomiju i normalne uslove za život . Kada bi predviđen broj građana bio potpunjen, trebalo je početi osnivanje novog grada na pristojnoj udaljenosti od drugih naselja da bi se u selima među gradovima omogućila poljoprivredna proizvodnja za svaki grad posebno a i za druga tržišta koja imaju industriju ali ne i poljoprivredu.Posebno je trebalo voditi računa da se sa poljoprivredno bogatijim krajevima povežu ekstenzivni poljoprivredni krajevi uzduž Jadranske obale i da se sačuva izlaz Srba na more.
    Pošto se do sada nije tako razmišljalo, sve je bilo prepušteno haotičnom razvoju do stanja koje danas postoji. Sada bar može na preostalom dijelu države Srba da se radi na tome da se sela osavremene , može da se razmišja o stvaranju uslova za normalan život uz bavljenje poljopriredom. Ipak teško je državi koja ne izlazi na more.Treba razmišljati o razmjeni teritorija kako bi ostatak Srba ponovo izašao na more, ali o tome biće riječi malo kasnije.Treba imati na umu da su prve civilizacije počele na obalama mora i na obalama velikih rijeka.Mi Srbi smo posebno vezani za Sredozemno more i za obale Dunava. Srbe su neki narodi nazivali Morjaci – more teče u krvi Srba – što smo dalje od mora utoliko
    smo dalje od samih sebe ,od Srba u suštini.

    Građani sve većih gradova ne nasleđuju patrijalharnu porodičnu tradiciju. Oni obrazovanje stiču sa zapada ali ne razumiju suštinu zapada, svoje ishodište potcjenjuju kao manje validno,a sve više cijene proklamovane zapadne filoskule, i što je lako prijemčivo – cijene samo materijalna dobra, i prihvataju načine zadobijanje materijalnih dobara po svaku cijenu.(Potrebno je težiti materijalnim dobrima ali na bazi procesa rada i svih vrsta pregnuća,od pojedinačnih do državnih kao što je bilo izraženo u ranim protestantskim drušvima od ukorenjenosti protestantizma pa do vremena deformisanja protestantskih društvenih/državnih organizacija …deformisanja u ono što danas vidimo).

    Mentalitet patrijalharnosti, usmeno i pismeno znanje istorije – našeg ishodišta i bivstva kroz protok vremena – pripadnost i poštovanje religije,posebno Svetosavlja- ljubav prema Familiji i Naciji , sve to je utrnuto dijelom haotičnog razvoja omladine, pogotovo gradske sirotinje, i raznim stranim programima preko podobnih domaćih slugu…ili
    ljudi oskudnog znanja ,od raznih faktora korišćenih u rangu sluga , jer i neznalice su takodje oruđe inostranog faktora, bez obzira što u svome neznanju oni misle da rade ispravno.

    Orijentisan pod uticajem ciljnih programa pojedinac nema jasnu orijentaciju zašto treba da brani Srbe danas,srpsku istoriju i srpsku državu danas , jer ako zaradi platu,kupiće sve što mu treba ,bez obzira gdje živi . Misli da će mu biti svejedno i ovamo i onamo i ovako i onako,važno je da ima materijalnih sretstava..Posledica takvog shvatanja postaje
    na kraju fizičko opstajanje pod bilo kakvim uslovima i gubitak identiteta i ljudskog dostojanstva. Onda postaje moguće da se neupadljvo preko sistema promjene svijesti naturaju deformisani modeli ponašanja i zabave po svaku cijenu bez ikakvih ograda.

    Iz dijela Naroda ovakvog duhovnog stanja – regrutuju se političari..umjetnici,intelektualna elita, i niz poslenika na
    visokim položajima, a na vrh iskaču najbezobzirniji/nevalidni – i takvi manjkavo iznikli , beskarakterni,amoralni – nenarodni u smislu kontinuiteta narodnog bića – i nadalje vode u propast državu i njen narod. (i svoje potomke ako ih imaju- vode ih u propast bez obzira na svoje eventualno nagomilano materijalno imanje).

    Već oko stotinu godina na vlasti su ljudi bez ličnosti, bez primarnog patrijalharnog usmjerenja, ne poznajući istoriju naroda kojeg zastupaju,oni nemaju jasnu viziju pred sobom, sve čine na improvizirani način,( ili su plaćeni za ovako destruktivan rad, ili su previše vlastoljubivi i došli na vlast uz pomoć stranog faktora, te iako nijesu direktno plaćeni- moraju slušati “Mentora” ili će leteti sa vlasti .)

    To je najveći problem, takav vrh vlasti koji se bavi ličnim interesima , ili improvizacijama
    ( Većini od njih inteligencija ne nedostaje, pitanje je u šta je upotrebljavaju) .
    Što možemo očekivati od institucionalnne Srpske akademske elite, što možemo očekivati i od Srpske Pravoslavne Crkve u današnje vrijeme. To se vidi iz njihovih djela (Ima izuzetaka) u zadnjih sto godina i u naše doba.
    (Čast izuzetnim pojedincima – nadajmo se da će ih vazda biti ali u većem broju, nadajmo se da će dio naroda ići za njima.)
    Što se tiče akademske elite – počev od 1916 pa do danas – imamo kontinuitet nekvaliteta u pogledu duhovnosti,morala pa čak i znanja. Na vrh izbijaju mediokriteti koji svoje skučeno vidjenje agresivno nameću narodnim masama.
    Jedini cilj za koji se predano bore to je održavanje svog ličnog položaja/statusa –.

    Dali je to posljedica koja datira iz doba prvog sv.rata kada je od razumnih ljudi u svakom pogledu za poštovanje istih , odlučeno da se jedan broj mladih ljudi pošalje na školovanje u neokupirane zemlje na zapadu – bez obzira što rat i
    dalje traje. To je učinjeno u dobroj namjeri i to treba poštovati, ali evo kako je to rezultovalo na daljnji tok srpske istoriije. Mladi ljudi ,koji su poslati na školovanje na zapadu – bili su impresionirani blještavilom velikih gradova , i dobili obrazovanje kako je tada bilo moguće, ne temeljito,ne svoje nacionalno, već u okvirima tadašnjih okolnosti. Nakon osnivanja „velike „ jugoslovenske države vraćaju se u svoju zemlju sa diplomama i kao priznato zapadno školovani ljudi,bez dana radnog staža i iskutstva,dobijaju visoke položaje i stvaraju u državi raskid sa tradicijom, ali ne uspostavljaju ništa novo konstruktivno , improvizuju kao osrednji novopečeni autoriteti, postajući borci samo za lični prosperitet. Mnoge dotadašnje vrijednosti zanemarene su.
    Izostala je briga o ratnim veteranima i tako pored ostalog na jedan odvratno grub način omalovažene su žrtve onih koji su svoje živote ulagali i davali da bi njihovo potomstvo imalo opstanak i normalno življenje.To je grijeh koji se mora
    skupo platiti, mi to osjećamo i plaćamo i danas,kao da čujemo lelek još nerođenih , jer vide da im uništavamo šanse za normalno ljudsko postojanje .

    Možda je to razlog za sve moralne poraze srpskog naroda,na čitavom Balkanu, počev od prvog sv.rata do danas.
    Stvarna elita koja je ušla u Balkanske i u I sv.rat – manje ili više izginula je ili je puno bila razređena, njen se doprinos više nije vidio.Pogodovanju takvog propadanja treba dodati destruktivne akcije elemenata drugih nesrpskih naroda u novoj zajedničkoj državi.

    Zbog takvog razvoja događanja institucije Srpskog naroda i danas su u suštini antisrpske. Zato Pojedinci koji imaju znanje i ostale kvalitete ne mogu doći do izražaja, jer ih guše mediokriteti na položaju, mediokriteti izrasli u toku pogrešno orijentisanog puta Srpskog naroda. SANU je zadnja instanca u kojoj bi takvi mediokriteti trebali imati bilo kakvo učešće. Međutim imaju, a posledice su porazne na opštem nivou,posebno u politici.
    Kako se inače mogu tumačiti akcije bivšeg bez stida pretsjednika Srbije Tadića , zatim Č.Jovanovića… zatim posrnulog Vuka Draškovića, vazda podobnog Dačića i svih aktera drugosrbijanstva, montenegrinstva itd. itd.itd.
    Jedno je jasno…već 100 godina propadamo zbog neimanja poštene,principijelne i sposobne akademske duhovne i političke Elite, koje su u vidu nacionalnog programa trebale kreirati viziju budućih,dolazećih potreba i interesa srpskog naroda i države.

    Odakle nam onda nada. Većina Srba živi u gradovima , podložni svim mogućim negativnim porivima, te životare kao bića indiferentna za bilo što …ukoliko trenutno mogu opstajati,imati krov nad glavom, imati jelo a ponajviše zabavu.
    „ Hljeba i igara.“….ali njima to značenje „hljeba i igara „ ne dolazi do svijesti, življenje im se spontano odvija kao da ima neki smisao i da je to način života kao takav čak i poželjan. Zato se preko medija , zabavni programi, često puta maskirani pod kulturnim djelatnostima, zatim sportske profesionalne aktivnosti i sport uopšte , iako sporedne pojave , dižu se na nivo neslućenih visina , na nivo nečeg božanskog. A to je samo domen zabave što se može priuštiti za relaksiranje kao nešto nevažno,sporedno i zabavno. (Pod uslovom da smisao te zabave nije nemoralan i destruktivan)
    Dobar dio mladog naraštaja još u toku školovanja raste u okruženju koje stvara klimu jedinih nada – da čim završe školovanje odmah emigriraju u zemlje većeg ekonomskog standarda, ne shvatajući da će tamo biti „Fkn…Emigrants“itd.

    Omladina je proizvod sadšnjeg obrazovnog sistema i društvene duhovne klime. Pojam otadžbina,osjećaj da treba da budu svoji na svome, medju svojima, da mogu slobodno govoriti svojim jezikom, da svoju djecu odgajaju na svome jeziku – to su im strani pojmovi. Želja da u svojoj rodnoj zemlji stvore bolje i pravednije uslove za život i bilo kakav napor ka tome – potpuno su im strani. Boljitak vide negdje drugdje – tamo gdje su neki drugi izgradili bolje materijalne uslove za život a oni će to odmah uživati… I ako to postignu – zaboravljaju i Srbe i Srpstvo .Većina omladine nema niti viziju niti želju , ako su otišli i zaradili – da se vrate i da se u svojoj zemlji bore za napredak i bolje uslove života svog roda ,potomstva i svog naroda .
    To je zbog toga što su od malena manjkavo vaspitavani i što ne vide šansu za ništa drugo i drugačije od onog što im plasira okruženje,masmediji,propaganda,marketing.
    Zaista, zbog svega navedenog a što traje već 100 godina , danas su šanse za neki boljitak ,male ne samo omladini nego i starijoj generaciji. Narod je klonuo duhom. Ne vidi što bi trebalo raditi za bolje sutra, niti Ima nadu da se bolje sutra može ostvariti, a što je još destruktivnije – kod većine Srba rođenih iza II sv.rata ne postoji osjećaj za državu, za naciju kao svoj rod, za daljnje i bliže rođake a u novije doba čak ni za užu familiju..

    U kreiranju duhovne klime od 1917 do 2017 god. A tako ide i nadalje, masmediji u bilo kom obliku djeluju negativno.Zajedno sa negativnim djelovanjem naših elita ostvarili su današnje duhovno stanje prosječnog Srbina, bez nade i bez vidljive moguće inicijative.
    Ubijena je želja za saznanjem, za temeljitim razumnim znanjem, olako se prihvata svaka vrsta propagande kao nešto prirodno i sveobuhvatno sverazumljivo , lako pristupačno .
    Bilo kakav napor da se uvidi bilo što van masmedija i trenutnog okruženja doživljava se kao opterećenje, koje je nepotrebno . U današnje doba se stiglo do vrha raznih apsurda.

    Što je danas sadržaj svih medija (sa malim izuzetcima nekih emisija) osim šarenila mizerne zabave, laži i opsene, potenciranje besmisla, sve potpuno odalečeno od etike i morala. Rijetki su mediji koji su konstruktivni i principijelni.
    Ponekad,ali rijetko pojavi se i nešto kvalitetno u bilo kom mediju – ali rijetko kada.

    Medijsko forsiranje poročnih ličnosti, koje ličnosti na taj način postaju idoli većine omladine (muzičari,glumci,čak i savremeno dno ljudskog roda: ličnosti – kao učesnici bezstidnih rialiti šoua…) služi za promjenu svijesti omladine da usvoji stav : Nema moralnih granica ,sve je dozvoljeno, jer život je kratak i jednom jedini,zato treba živjeti svom snagom u smislu uživanja,zabavljanja,uzeti sve od života ,sve što se može i to sada i odmah bez ograda bilo koje vrste. Rezultat i cilj ovakvog djelovanja masmedija je da nakon nekog perioda omladina izgubi kriterijum, da izgubi sve moralne norme koje su do nas stigle iz davnih vremena,prihvaćane i održavane u svim dosadašnjim generacijama.
    Manje ili više vlasnici mas medija su sitni ,mali moćnici kao produžena ruka vrhovnih Moćnika..i dobro plaćeni – rade destruktivno po zadatom i dobro proučenom planu.

    Na ovaj način ostvaruje se plan planetarnih moćnika da se od organizovanih društvenih zajednica – stvori globalni svijet amoralnih jedinki kojima će se lako upravljati. Ti planetarni moćnici osiguravaju svoj profit u budućnosti, ali ne samo profit,neki od njih imaju viziju svijeta kakav treba da postane po njihovom vlastitom mišljenju. U tome svijetu uloga preostalih ljudskih jedinki (Koje neće uništiti) je uloga robova koji služe njima,toj Eliti – eliti poput mitoloških Bogova iz grčke mitologije. Treba shvatiti da se i Moćnici razlikuju i da postoje sukobi među njima, a pored tih sukoba neminovan je i sukob sa narodom kojeg porobljavaju. Ako i kada narod bude skoro uništen i porobljen , u toku tog procesa biće raznih pobuna običnih preostalih ljudi/jadnika , nemoćnih u odnosu na „Bogove“. I to će trajati ko zna koliko.

    Pretpostavljam da ima dosta Srba koji shvataju suštinu ovoga što se danas ubrzano događa. Ja nemam prava da sudim o velikim temama, ali imam pravo da mislim i da imam svoje vidjenje, imam pravo da to javno kažem ukoliko ne budem sprečen. Imam pravo da želim boljitak u odnosu na današnje stanje,za nas danas, ali više za potomstvo.

    Zbog kontinuiranog propadanja u periodu od oko stotinu godina – Srbima je potreban preporod u duhovnom smislu,potrebno je da se ne izgube preostali tragovi nasleđeni od naših predaka , a kasnije bi sve došlo samo po sebi.
    Pametno vodjena država u obrazovnom, političkom i ekonomskom pogledu donosi zajednici i svakom pojedincu ekonomsku i duhovnu uravnoteženost ,i izgrađuje ponos pojedinca što pripada takvoj zajednici.

    Na ovaj način života kakav se danas i vidljivo i neprimetljivo organizovano nameće , naše propadanje ići će i nadalje sve do neke strašne kataklizme, prirodne ili ratne.
    To će nas pogoditi kao neka zaslužena kazna, da ako oni koji preostanu tada krenu nekim boljim putem od ovog sadašnjeg. Bog dao da ostatak krene u pozitvnom pravcu, ili u protivnom, nama će traga nestati.
    Možemo li sprečiti takav razvoj dogadjaja. Možemo samo ako blagovremeno uđemo u fazu aktivnog preporoda u duhovnom smislu. Prvo u duhovnom smislu ,koji će kasnije rezultirati u socijalni i ekonomski preporod.

    Za takav preporod Srpskog naroda treba mnogo vremena sa vladarima koji ni malo ne podsjećaju na ove sadašnje .
    Dok traje stranačka demokratija ( ona djeluje kao pozorište,cirkus sa narodom kao gledaocima tog cirkusa – to je tako očigledno) da mi koji danas živimo,nemamo nikakve nade sem da gledamo kontinuirano propadanje uz konstatatciju „Nad nama je nebo zatvoreno“ …. mada i onako u nebo više niko i ne gleda.

  2. Nastavak….2
    Srbi su duhovno toliko oslabljeni da Srbi ne brinu za Srbe kao pripadnici istog naroda , ne brinu za kontinuitet srpskog imena,istorije i opstajanja u budućnosti,(ne brinu niti u državi koja još nosi naziv Srbija ) . Ne brinu više niti o vlastitim familijama o vlastitom potomstvu – o čemu ima mnogo primjera .U ime lažnih obećanja za lični boljitak , bez otpora i kriterijuma Srbi prihvataju manje više sve što se servira preko TV i audio medija,preko novina,tabloida,preko političkih akcija i raznih drugih izvora koji ubitačno djeluju na sadašnje i buduće usmerenje svake ljudske jedinke. Sistemski se uništava Familija , moral i sve one vrijednosti na kojima smo dotrajali do današnjih dana.
    Pogledajte samo prirodu monstruoznih zločina van familije ali za užasa i u familiji-. Ako se tako nastavi – kraj će doći vrlo brzo. Po negativnom događanju u svim segmentima društva – reklo bi se da je kraj već počeo.

    U opštem smislu,ovo današnje doba je rezultat spleta raznih dogadjaja, ukazuje na kraj jedne epohe,koja je živjela,postigla zenit a sada se kao već izopačena nalazi na umoru. To je epoha kapitalizma u ekonomskom pogledu i epoha demokratskog višestranačja u političkom pogledu – što je sve to prešlo u očiglednu deformaciju.
    Radi opstanka i trajanja društva,sve to treba da bude zamjenjeno sa nečim novim, savremenijim, i nečim što je više prilagođeno ljudima – ako se iole misli da ova civilizacija opstane. Ako se ovakav sistem življenja nastavi bez dubokih rezova – možda će se ostvariti san vladara iz sjenke – da na planeti zemlji ne bude više od pola milijarde stanovnika –
    ali to više nebi bila ovakva civilizacija – ako bude ikakva – biće to jeziv poredak.

    Znači , radi spasa od propadanja , treba napraviti zaokret u organizovanju društvenih zajednica (Država). Zaokret treba da obuhvati područje obrazovanja, politike,i ekonomije. Za takav zaokret potreban je posebno usmjeren i sposoban vladar sa dalekosežnom vizijom za bolje svog naroda. To se ne može postići u četvorogodišnjem mandatu, možda ni deset puta dužem. Niti se takav vladar može pronaći preko danas prihvaćenog sistema izbora vlasti i vladara (Današnji način izbora je veliko pozorište,cirkus.) Treba osmisliti nov način izbora i vladanja i proces započeti i usavršavati.Važno je da je put započet i prepoznatljiv kao pozitivan, i kao genercijski dug, te da se od tog puta ne odustaje. (Povratak na Kraljevine,Carevine je isključen,prevaziđen – da se pogrešno ne shvati kazivanje za smjer promjena)

    „Sada i odmah“ nikada nije ostvaren nijedan poduhvat širih razmjera. Pogledajmo koliko dugo se radilo (preko demokratije političkog višestranačja) na uništenju jakih nacionalnih centralizovanih država , od Francuske revolucije..do danas ,a države još opstaju u nekom jadnom obliku, još su prepoznatljivo nacionalne, dok je put do planetarne države još dug, neizvjesan i nepotreban i za većinu ljudskih jedinki – destruktivan.
    U današnje doba ubijanje nacionalnih država koje imaju neku snagu (Evropa) ubrzava se preko nazovi „izbjegica“ iz ratom zahvaćenih područja. Lukav poduhvat , skup po pitanju uloženog novca, ali sa vizijom uspjeha u rasturanju evropskih nacija, bez obzira na patnju i izbjeglica i naroda među kojima se te izbjeglice talože, bez obzira na cijenu
    koju će plaćati i jedni i drugi.Jači narodi i jače države pokušaće da problem prebace slabijima po ekonomiji i po vojnoj moći. U takve slabije spadaju i državice u kojima žive Srbi.

    Zahvaljujući sloju ispodprosječnih mediokriteta na vlasti u dugotrajnom neprekidnom periodu – Srbima su već utrapili više stotina hiljada evropskih cigana (Naroda poreklom iz Indije – Indusa plemena Singaleses (Indusi ga izgovaraju tako da zvuči kao Singanis) , a sada je u toku naplava afro-azijskih brojnih grupa koje će na neki način za stalno ostati u srpskim zemljama.
    Ta demografska naplava ostvaruje se preko novčanih podrški pojedincima i grupama, tiho ali uporno i postojano uspješno. Tome pogoduje i duhovno ustrojstvo svetosavskih Srba koji prihvataju svakoga ko iole ima „dušu“ ili se tako prikazuje. Kada bi Srbi imali na vlasti sposobne i pojedinačno izuzetne ljude, isti bi sagledali uzroke i posledice, te bi zakonski zaštitili svoj narod i državu od budućeg rasula i budućih Kosova, je bi morali sagledavati bolje i više od viđenja običnog prosječnog čovjeka koji često i nema vremena da se bavi velikim temama.

    Tok sadašnje seobe naroda je očigledan dokaz koliko su države oslabljene i kako na čelu svih država (osim Rusije, Kine, i S.Koreje ) stoje ličnosti koje su teški mediokriteti,ili deformisani kao ljudi , koji su izabrani i dirigirani od strane Moćnika , rade sve što od njih traže njihovi mentori, a pojedini koji su deformisani ostvaruju i svoje posebne želje u duhu svojih deformiteta ( Onoliko koliko je dozvoljeno od Moćnika ). Te tako izabrane i postavljene ličnosti na čelu država i ustanova , niti mogu ,niti žele da vide ishod svojih akcija koje vode u propadanje i svog naroda i svoje države , žive i rade da bi ostali na vlasti,improvizirajući neke akcije u datom kratkoročnom periodu, sve bez savjesti.

    Kao što je već rečeno, danas na prelomu epoha, potrebna je temeljita reforma na području obrazovanja ,politike,i ekonomije. Sva ta područja su vrlo komplikovana i jako razudjena . Prosječni ljudi,pojedinci mogu da govore samo o segmentima nekog područja , a neki genijalac ili neki dobro odabrani tim možda bi mogao da poveže segmente koji potiču od raznih pojedinaca i sve uobličiti i oplemeniti u smisleni i ostvariv program koji bi počeo da se ostvaruje, i čije sprovodjenje bi trebalo biti kontinuirno kroz tekući i budući protok vremena. U tom smislu i ovo pisanje je samo mali segment,mali doprinos.
    I opet se mora napomenuti – za nešto slično potrebna je jedinstvena,kontinuirana vlast – nešto što ne nalikuje na današnje ili prošle vlasti,a i nema uzora na koji bi se moglo ugledati.
    Već preko sto godina Srbi nemaju nacionalni program . Svaki pojedinac se snalazi kako misli da može ostvariti lično dobro, a svijest o nacionalnom programu,nacionalnom dobru ne postoji.Postoji jedina veza među ljudima, nagomilano nezadovoljstvo, koje pokvarenjaci mogu okrenuti u opšti bunt i razne destruktivne postupke od strane ogromne mase nezadovoljnog napaćenog naroda.

    Obrazovanje naroda,počev od novorodjene jedinke,preko Familije,vrtića,osnovne škole i td sve do profesionalnog vrlo stručnog uobličenja jedinke, podložno je širokom spektru uticaja, ali je proces svim običnim ljudim, prilično razumljiv,
    te bi i reforme u tom pravcu bile lakše prihvaćene nego recimo reforme u politici i ekonomiji.
    Mi smo nekada imali u Familiji kao početno obrazovanje model patrijarhalne etike i morala što nam je ostalo od hrišćanstva preko Sv. Save, utemeljeno i zakonima Nemanjićke države. Nakon gubitka države prenašano je u familijama seljaka ( bivših vlasteličića u doba Nemanjićke države) do oslobodjenja od Turaka i Ugara . U novoosnovanim nacionalnim državama Srba preuzet je takav model etike i morala i nadalje uz razne uticaje,većinom destruktivne, razvijao se do oblika koji koji je iako osiromašen ,izblijeđen, prepoznatljiv i u današnje doba.

    Sv.Sava je svoje učenje bazirao na izvornim normama početnog Hrišćanstva i zahvaljujući tome što je bio iz vladarske familije , ubjedio je svog oca i braću da takve norme utemelje u svetovno upravljanje svojom državom, da praktično ozakone najplemenitije norme koje su tada usvajali hrišćani kao grupe i pojedinci, ali ne i države u svim svojim zakonima. Kao pozitivan rezultat takvog djelovanja, imamo procvat države Nemanjića u svakom pogledu, imamo i činjenicu da smo kao Srbi pretrajali pod turskom okupacijom (Iako su Turci shvatili suštinu i zapalili mošti Sv.Save na Vračaru), pretrajali smo i pored svih užasa prvog sv.rata, svih pokolja i genocida u toku i nakon drugog sv.rata.

    Medjutim komunističko djelovanje na narodne mase, na školski sistem itd , učinilo je da je naš Narod izgubio kontinuitet sa svojim precima i sa Svetosavljem i sa religijom uopšte. (Kako je to bilo moguće – to je duga priča. Prelomno doba u etici i moralu našeg naroda počelo je krajem I sv.rata, i eto stiglo se u jedno haotično ništavilo danas.)

    Rusija je takođe bila na meti Planetarnih Moćnika. Nju je trebalo takođe uništiti, ali su propadali svi pokušaji putem sile izvani. Osmišljena je plan da kopirajući ideje hrišćanstva u jednom novom sadržaju koji bi bio lako prihvatljiv za neuke,lakoverne ljude da takvi neuki,relativno lako upravljani ljudi kao većina u društvu,da prihvate sve ono što im se preko ideologije sugerira u njihovu adaptiranu svijest i da tako sužene svijesti učine sve što se od njih traži.
    Naprimjer , Okt. revolucija – gdje je vrlo neuki sloj ljudi (Mužici) upotrebljen za uništenje Rusije iznutra. A čitav proces su vodili genijalci organizovani i plaćeni sa zapada. Nakon uništenja Rusa, Srbi i neki drugi narodi su prelivanjem revolucionarnog vala uništeni kao kolateralna šteta, što je tadašnjim planerima uništenja to dobro došlo.

    Tako smo izašli na vjetrometinu haosa jako oslabljeni, podložni raznim uticajima od kojih nijedan nije bio dobronamjeran, a najcrnji i destruktivni su oni programi koji mijenjaju svijest Naroda.
    U tim programima smisao govora i riječi gubi prvobitno originalno značenje – te se novi destruktivni procesi i događanja pakuju u opšte prihvaćeni oblik riječi. (Čudni nazivi : Bombardovanje Jugoslavije u ime „Humanitarne katastrofe“ kao i „ akcija milosrdni anđeo“, te mnogi drugi izrazi kao parada gejova = „ parada ponosa“ (koji ponos za Boga Miloga) , zatim popularnost „Rialiti“ šou itd.)
    Proces je uznapredovao i veliko je pitanje dali se može prekinuti ili će ići do uništenja sadašnje civilizacije. Jer preokret ka pozitivi je skoro nemoguć, zato što je svijest širokih masa već duboko izmijenjena. Ipak recimo, da možda ima nade.Potrebni suizuzetni ljudi – a među Srbima ih je bilo u ranija vremena.

    Male države i male društvene zajednice imaju veće šanse da u svojim relativno malim društvima pokrenu reforme u cilju sprečavanja totalne propasti kroz duži vremenski period. Evo nekoliko ideja:

    1.- Za početak preporoda – trebalo bi dobro isplaniranu korenitu reviziju u državi – početi od masmedija. , eventualno u početku visoko oporezovati šund produkciju na radiu i na TV, ograničiti broj radio i tv stanica na prostoru svoje države,zabraniti privatno i strano posjedovanje masmedija, zabraniti emisije tipa rialiti šou,itd (ovakva akcija raznih restrikcija naliči nekim modelima komunizma – ali svrha je sputavanje haosa i negativnog djelovanja na mase,posebno na omladinu ). Postepeno uvesti razumnu cenzuru svih (audio,video i štampanih) medija u namjeri da se spriječi negativan uticaj na omladinu i uopšte na narod.(Današnje novine,posebno štampani ili elektronski tabloidi – puni su razvrata, i besmisla, degutantnog pljuvanja po vlastima i drugim autoritetima sa negativno određenim ciljem , iako – ma da ređe – ima i normalnih konstruktivnih članaka) .

    Previše medijskog prostora daje se zabavi ( Pjevači,glumci,starlete,sport,pozorište), tako da nosioci tih aktivnosti postaju idoli djeci i odrasloj omladini. Navedene kategorije bi trebalo dovesti na jedan prihvatljiv nivo vijesti, a ne na nivo fetišiziranja. Ipak to je samo zabava, jedan manje bitan fragment življenja. Akcenat treba da bude na mnogo važnijim stvarima.Kome je važno što se neka izvikana ženska osoba razgolitila, kome je važno što ona misli i ili što rade njeni saučesnici . To je dno dna – a omladina gleda i misli kako je sve to interesantno i dopustivo. Ubija se moral u svojim korenima.

    Konstatacija je da se mnogo medijskog prostora daje bezvrijednom sadržaju, raznim dobroćudnim anonimusima, te se stiče utisak da je izbor tema napravljen samo zato da se popuni vremenski termin programa. Mnogo je bolje imati kratak tok emisije uz kvalitet i svrhu nego li kontinuirani neprekidni tok emitovanja svega i svačega .
    Zašto se ne može vremenski ograničiti aktivno emitovanje, recimo ne raditi … od – do …. ili – ako se želi dvadesetčetvoročasovno emitovanje ,onda određene emisije ponavljati u segmentima dana ili jedan period pokriti valjanim filmovima , što je mnogo bolje nego emitovati bilo kakav bizarni sadržaj .

    Uopšteno rečeno, program radia i TV , trebalo bi da kreiraju jako stručni ljudi, sa stanovišta da se oplemeni uticaj na slušaoce i gledaoce, a da vijesti budu objektivne, da se realno vidi što se dogadja , uz validni istinit komentar itd. A to danas izgleda nemoguće , jer su nedostupni vlasnici centara odakle se potplaćuje i traži sadržaj i usmjerenje programa svih medija.

    Pored toga izbor spikera i spikerica ,onih u studiu i saradnika sa strane trebao bi udovoljavati određenom kriterijumu govora i izgleda. To danas nije slučaj. Vrlo je odbojno sto neke spikerice i spikeri govore previše brzo, kao mitraljez, tako da se poneke riječi ne razumiju, kao da je u pitanju strani jezik.(Odakle li dolazi ta deformacija koja se sve više širi – uočava se i kod pojedinih gostiju raznih emisija, kod političkih aktera itd.). Preko osoba koje nemaju pravilnu dikciju govora, ili tonalitet glasa obezvređena je funkcija javnog obraćanja .U ranijem periodu na zapadu se puno vodilo računa ko i kako se obraća preko masmedija, posebno na engleskom govornom području, a sada je i tamo haos.

    Srpski jezik je jedinstven na planeti po svim svojim parametrima, zato ne treba dozvoliti njegovo deformisanje i to ne samo deformisanja na način brzog govora već i na druge načine. Zakonom treba obavezati da nazivi ustanova,preduzeća,kafana itd imaju na azbuci/srbici ispisan srpski naziv-ne strani, (Danas je pomodarstvo među primitivcima da se firme i drugi nazivi pišu na stranim jezicima,na engleskom ili italijanskom).
    Zakonom treba propisati da je na svim javnim vidljivim napisima obavezna srbica – a tek zatim ispod i manjim slovima moglo bi se dodati latinično pisanje (Kao pomoć strancima). Bolje da o tome govore stručni ljudi pozitivno orijentisani. Jer jezik Srba je u opasnosti da nestane, da bude proglašen dijalektom originalnog hrvatskog ili montenegrinskog jezika.(Na tome se već radi).

    U svakom slučaju uticaj medija na čitavu populaciju , pogotovo TV, je ogroman , te je u sklopu obrazovanja nezaobilazna tema.Izbor tema na TV za djecu,crtani filmovi i ostalo što bi moglo da ih zainteresuje,treba da bude jako probran i sagledan sa svakoje strane. Nebi trebalo koristiti djecu za snimanje pojedinih emisiija ( Što se sve više danas pojavljuje). To je negativna pojava – koja se odnekuda forsira . To je zloupotreba djece i atak na dječju psihu, a roditelji djece učesnika u programu to dozvoljavaju oduševljeni viđenjem uloge svog djeteta na TV programu.
    Kada djeca odrastu i formiraju svoje ličnosti,ako imaju afiniteta za učešće u emisijama – sami će odlučiti što da rade. Mi moramo čuvati omladinu – jer temeljito uništenje jednog naroda ide preko indoktrinacije omladine,odvojene od svog ishodišta,od predaka od istorije, i okrenute zabavi,uživanju bez oklevanja,sad i odmah. Analizirajte današnje pojave
    sami i jasno je sve. Žalosno je kada djeca kao lutke na koncima , igraju na TV uloge u pojavi odraslih ljudi, mali nesvjesni imitatori….i niko se ne pita kuda su upućeni,što će od njih biti.

    2.- Istovremeno kada se počne postupak u odnosu na medije, treba početi reviziju školstva počev od vrtića, pa do najvišeg nivoa obrazovanja i stručnog usavršavanja.
    Svaka revizija školstva u zadnjih sto godina – pokazala se kao negativna, svaka sledeća još gora od prethodne.
    Kao prvo i najvažnije, trebalo bi postaviti kriterijum za funkciju vaspitača,učitelja, nastvnika, profesora .
    Ta kategorija ljudi, čije plate dolaze iz budžeta, trebala bi biti dobro plaćena , a kriterijum za položaj bi morao biti vrlo strog.Pored potrebne diplome, ti ljudi bi morali imati karakterne osobine na visokom nivou, tako da bi njihovi vaspitanici obavezno bili impresionirani znanjem i opštim kvalitetom tih ličnosti,koje bi im postajali i bili uzor.
    Nebi trebalo dozvoliti ni najmanje odstupanje od traženih osobina za prosvjetni kadar. Sama diploma nebi nikako trebala biti odlučujući faktor za prijem na mjesto prosvjetnog radnika, već samo jedan od uslova koji su neophodni za rad sa vaspitanicima.
    Vaspitni program,počev od vrtića pa sve do završetka srednjih škola treba studiozno osmisliti u svakom detalju – ništa ne treba prepustiti stihiji i samorazvoju.
    Poseban akcenat imati na etiku,na moral,na ljubav prema familiji, naciji i državi, odgovoran odnos prema precima i prema potomcima ,prema religiji ,te ljubav prema istini,prema nauci. I vrlo je važno da sve ima svoju mjeru,smisao, razumnost. Treba izbaciti iz programa ono što nije bitno,što samo opterećuje program.
    Opšte obrazovanje ne treba širiti u nepregledan niz detalja koji nisu značajni , već treba odabrati temeljitu osnovu , koja se kasnije može nadograđivati ličnim interesovanjem. U opšte obrazovanje mora biti uključeno: matematika, geografija , priroda, nacionalna istorija i opšta istoriju planete. Informatika kao dio savremenosti mora biti dio opšteg obrazovanja
    ali samo u opsegu osnovnog znanja.
    Mnogo od ovog rečenog danas je zanemareno a potenciraju se neke novotarije kao rodno vasptanje,prava djece itd……. Ko želi da vidi – shvatiće da su sve ove novotarije u vaspitanju djece potencirane od sloja deformisanih i nastranih Moćnika sa strane preko istomišljenika na položaju u našoj sredini) . Rodno vaspitanje nije potrebno, jer ljudske jedinke imaju prirodni rodni program ,i činjenica je da do ovih novih vremena nije bilo rodnog i sličnog vaspitavanja u školama, a ljudi su ostvarili u svakom pogledu zavidan nivo civilizacije, pretrajali do danas, i imali su osnovu za poštovanje prema ustaljenim vrijednostima, poštovanje prema roditeljima i profesorima, a ne kao danas.

  3. Nastavak 3.-
    Uloga majke u odnosu na djecu,danas je zanemarena,forsira se model društva u kome i otac i majka rade poslove van kuće , te za kontakt sa djecom nemaju nimalo vremena. Forsira se da u svakom poslu ima reciprocitetni broj zaposlenih muških i ženskih osoba – forsira se i ostvaruje realnost da je za golo održavanje minimalnog standarda porodice potrebno da rade i otac i majka . Vrlo lukavo,jer cilj je : uništenje familije,uništenje prirodnog nataliteta, i konačno propadanje i nestajanje čitavih populacija u za sada samo donekle relativno uređenom društvu.

    U interesu i familije i društva treba da majka dvoje djece od rodjenja drugog djeteta pa do penzije radi pola radnog vremena uz dobijanje pune plate kao da radi puno radno vrijeme. Time se puno postiže, majka kao profesionalna osoba učestvuje aktivno u profesiji , ostaje posvećena sa jedne strane onome za što se spremala kroz školovanje , a sa druge strane ima vremena da bude posvećena i djeci i da bude majka.
    Na taj način kreira se normalna budućnost društva . Zbog toga država bi morala biti spremna da plaća iznos polovine plate svake zaposlene majke sa radnim stažom pet ili više godina odmah nakon rođenja drugog djeteta.
    Međutim postoji namjera da se zakonski odredi „Pomoć/potsticaj“ jednokratni novčani iznos za rodjenje svakog djeteta, što je vrlo degutantno,uvredljivo i plitkoumno , a planirano je da i na tom kolosjeku rezultira na daljem uništavanju Srba i svodjenjem istih na beznačajnu manjinu na bilo kom prostoru. Tu ideju propagiraju strani plaćenici na pozicijama vlasti, u medijima itd.
    Zato bi trebalo da se ta polovina penzije imenuje kao nacionalna penzija dostupna nacionalnim jedinkama čija je država.Jedino bi se tako postiglo da Srbi nebi došli u situaciju da u svojoj zemlji postanu manjina i konačno propadnu,nestanu.
    Znam da bi ovakvo uredjenje izazvalo žestok otpor građana nesrba i „srpskih pametnjakovića“, sloja odnarođenih Srba ,kojih danas ima tako mnogo, ne samo na jaslama stranih dotacija (NVO, plus agenti od uticaja na nekim pozicijama itd).
    U vezi toga treba postaviti pitanje : Što žele Srbi,što rade Srbi,kuda idu i kamo će stići. Žele li da se dodvoravaju drugima po svaku cijenu …ili žele dobro svom narodu. Ako želimo opstati, država mora biti : nacionalna država – a ne građanska država.

    3.- Da bi se postizali rezultati u naporima za pozitivne ciljeve kako je gore navedeno – na čelu države treba imati vrhovnu vlast potpuno različitu od vlasti u sadašnjim državama. Do vlasti takvog kvaliteta i usmjerenja nije moguće doći sve dok traje demokratija političkih stranaka (To nije demokratija naroda, narod je iskorišćeni objekt u smislu kako to političke stranke rade). U osnovi političke stranke uništavaju državu a bore se za stranačku vlast – uglavnom tu u toj borbi se iscrpljuje sva snaga političkih aktivista . Svi su oni odreda, ako se bolje pogleda, karijeristi i ljudi okrenuti ličnom,samo ličnom interesu, a inače profesionalci u glumi, profesionalci koji uporno rade to što jedino znaju i uporno čitav život nastoje da budu prisutni u političkim strankama.To je jasno i očigledno.

    Da bi se dobila odgovorna vlast – političke stranke bi morale biti ukinute isto tako i svi drugi sporedni faktori od uticaja na državu i društvo,koji su danas regulatori negativnog kretanja u društvu ( NVO, vjerske sekte, udruženja za nacionalne manjine itd. ) , jer te sporedne faktore čini sloj ljudi koji su uz prihvaćene strane diplomatske pretstavnike – legalni strani plaćenici i špijuni, destruktivni u svakom pogledu). Takođe treba ukinuti Autonomne pokrajine.
    Pokrajine ne koriste državi i narodu , već stranom destruktivnom faktoru ili destruktivnim pojedincima iz pokrajina.U jednoj državi dovoljna je jedna vlada. Zašto da se izdržavaju druge parazitske vlade kao kopija centralne vlade.
    Zar nije očigledno da danas članovi svake pokrajinske vlade žive i uživaju u povlasticama i materijalnom blagostanju kao nepotrebni paraziti, a pored toga obično rade na uništavanju svih parametara centralne države, izjedaju osnovno stablo naroda , sve u cilju vlastitih ličnih interesa. Postaju uzor i drugim regionima iste države, po uzoru na te parazite niču apetiti za isti status , niču pokreti za novim autonomnim pokrajinama, novim parazitima i razaračima centralne države. U tu svrhu Istorija se lažira i tumači u smislu političkih planova. A kada bi ljudi znali istoriju od svog ishodišta do danas ( u ranijim periodima to i nije bilo moguće sem preko predanja – a danas postoje naučni metodi za otkrivanje istorije), onda nebi bilo besmislene omraze među ljudima zbog malih regionalnih razlika ili različitih religija.

    U sklopu svih promjena trebalo bi redukovati i najzad ukinuti diplomatska/konzularna pretstavništva u inostranstvu. Elektronske komunikacije danas mogu zamjeniti rad svih tih pretstavništava.Pored toga brz i efikasan prevoz omogućuje sastanke na raznim nivoima u raznim mjestima na planeti, ako je to opravdano i zaista potrebno.
    S obzirom da je upravljanje državom po principu „Demokratije“ tj. demokratije među političkim strankama , nametnut i opšteprihvaćen sistem, vrlo je teško da se takav sistem zamjeni sa nekim novim pozitivnim sistemom. Ne treba pomišljati na kraljevine,carevine itd ,bez obzira na pozitivna dostignuća u svoja doba, jer danas su drugi uslovi, drugačije potrebe. Treba osmisliti sistem koji bi odgovarao današnjim uslovima,možda sistem sa jakim ovlaštenjima predsjednika države,sa malim brojem delegata koji čine višedomnu skupštinu savjetodavnog karaktera oko predsjednika države. Jer,uloga predsjednika države i uloga skupštine (Parlament = Govornica) kakvi su danas – dovedeni su do apsurda.. do besmisla.
    To su i sami akteri današnje politike na neki način priznali , te pokušavaju da u toku zasjedanja skupštine besciljna trabunjanja ograniče na dva tri minuta ili da uklone uporne ostrašćenike .O obesmišljenoj ulozi predsjednika države u današnje doba ne treba ni govoriti…sve je jasno.

    Revidirana skupština bi morala imati mali broj poslanika i potpuno izmijenjen cilj svog postojanja i rada.Trebala bi biti savjetodavni organ pretsjedniku države i baza odakle se biraju razni odbori raznih nadležnosti i zaduženja. Rad i zadatke odbora trebalo bi da kontroliše Pretsjednik države. Funkcija današnje Vlade i pretsjednika vlade trebalo bi biti ukinuta. Znači formiranje potpuno drugačijeg načina upravljanja državom.

    Posebno je važno da odluke i akcije budu skoncentrisane ili na jednu ličnost – pretsjednik države – ili par ljudi od njega izabranih. Da bi se predupredila zloupotreba – moralo bi se potencirati poštovanje ustava i pravila opoziva izabranih. Kako do toga doći – e ja to nemogu formulisati – Ove i druge ideje od drugih pojedinaca mogle bi se povezati u ostvariv program . Za isto su potrebni vrlo sposobni i stručno iskusni ljudi,ljudi van stranaka, koji nikad nijesu bili u političkoj djelatnosti , i koji su i danas van bilo kakvih organizacija (Da bi se izbjegle prikaze poput Čedomira Jovanovića,Borisa Tadića, Pajtića,Čanka,Bulatovica, Medojevića itd. da ne nabrajam – jer to su ljudi kojima je jedini zanat politika,iskusni glumci lažavine i proturanja besmisla, manje više u režiji stranih novčanih moćnika)

    Novi ljudi na funkciji osmišljavanja novih ideja treba da budu ljudi koji poznaju realnu naučnu istoriju i tok događaja od davnina do danas .Ovo iz razloga da bi analizirali dobre i loše postupke naših predaka, i drugih od uticaja na naše pretke, da bi realno procjenjivali učinak odluka tih predaka, akcije tada destruktivnih pojava i ličnosti, i rješenja koja su uticala na budući put naroda, da bi bolje shvatili i analizirali današnju stvarnost u odnosu na Srbe i u odnosu na planetarna kretanja koja utiču na život danas i ubuduće. Jer ako izgubimo istoriju (istorijsko znanje) gubimo se u sadašnjosti i nemamo budućnosti.

    U politici i institucijama ja ne vidim takve ljude , ali vjerujem da postoji veliki broj onih koji su skrajnuti ili ne žele učešće u današnjem besmislu događanja . Ako sve zavisi od odluka malog broja ljudi – onda se permanentno zna što su dobre odluke a što nije dobro, te baza može da pokreće reizbor i zamjenu jednog ili više izabranih (Ta mogućnost mora biti takva da ne može da preraste u politikanstvo današnjeg tipa ili u borbu za povlašćeni položaj ili da destabilizuje poredak).
    Ako bi ideja o reorganizovanju vlasti bila prihvaćena , i ako bi savjetodavna skupština bila
    prihvatljiva stvarnost, onda bi to moglo biti slično sledećem predlogu za izbore:

    Prvi krug delegata birao bi se po jedan delegat na odredjen broj punoletnih stanovnika u regionu ,recimo na bazi sreza/opštine.

    Drugi krug bio bi skup delegata izabranih po jedan delegat na odredjen broj sledećih grupacija :
    a.- Zaposleni profesionalci neke ili nekoliko udruženih karakterno sličnih profesija,
    b.- Nezaposleni koji traže zaposljenje
    c.- Domaćice van radnog odnosa,
    d.- Penzioneri
    e.- Poljoprivrednici-zemljoradnici
    f.- Vlasnici privatnih djelatnosti- preduzeća malih i većih

    Bitno je da se postigne stanje da su po pitanju zakona svi državljani jednaki, jedna država za sve državljane,jedan jezik za sve državljane,jedan zakon za sve državljane, i veoma važno da nema nikakvih posebnih prava nikakvoj skupini .
    Sve ono što je danas na snazi pod zvučnim nazivima – humanost,ravnopravnost, tolerancija, proporcionalna zastupljenost itd – sve to služi samo kao korisne poluge planetarnim moćnicima za uspostavu svoje kontrole u stranim državama preko haosa koji napreduje na svim područjima života.
    Na predložen način izbora delegata i vladanja državom, izbjeglo bi se stanje kakvo danas vlada u Parlamentima, jalove i beskorisne priče podređene ne interesima naroda i države , već interesima stranaka , raznih grupacija i pojedinaca. To treba zatrti u korenu.
    Pitanje nacionalnih manjina ne treba dizati na državni nivo – pošto bi svi državljani bili kao jedinke potpuno jednaki pred zakonom. Ako nacionalne grupacije žele posebno obrazovanje svog podmladka – mogu koristiti privatne časove za svoj jezik,za svoju istoriju, a državni dio obrazovanja da bude obavezan,jer ionako je obuhvaćen opštim obrazovnim sistemom.

    Pošto bi došlo do ukidanja autonomnih pokrajina, stranaka,NVO i bilo kojih drugih organizacija, do ukidanja diplomatskih pretstavištava u inostranstvu, došlo bi do velikih novčanih ušteda,koje bi trebalo razumno koristiti.
    Zaduživanje države treba zakonom zabraniti. Nijedna vlada nije od Boga određena da radi svog opstanka na vlasti čitav svoj narod vodi u dužničko ropstvo. Neka se vlada i državom tako upravlja da može da se živi danas od rada danas.
    I danas ima vrlo dobrih ekonomista – kojima bi trebalo dati šansu za ozbiljan doprinos svom narodu, svojoj državi.

    Ljudi od znanja morali bi osmisliti i razraditi sve ovo gore navedeno. Važno je da je ukupan broj delegata u skupštini malen,zatim da postoji razuman,brz i efektivan način da baza iz koje su delegati izabrani, ako je nezadovoljna radom svog delegata, može povući delegata i poslati novog .Isto tako da se i Pretsjednik države može povući i zamjeniti zbog grešaka ili neostvarenja plana na osnovu kojeg je izabran, normalno bez potresa i destabilizacije države. Razrada ovih ideja od strane za to sposobnih ljudi traži puno idealizma,znanja i dobre volje.

    Narod bi prihvatio početak primjene novog sistema ako bi primjena davala početne dobre rezultate, – ali bi bilo otpora od stranih država i otpor od domaćih stranih plaćenika. To je najteži problem. Ipak jedna mala zemlja može da ide svojim putem uz odredjene izolacije od strane nekih država, ali bi za uzvrat i naš sistem morao da ima otpornost na po nas štetne aktivnosti od drugih kao globalno prihvaćenih trendova, bar dotle dok se svi odnosi ne stabiliziraju.

    4.- Ekonomski poredak bi uz veliki napor u početku primjene gore navedenog sistema bio zaštićen sada postojećim zakonima i ekonomskim odnosima sa inostranstvom. U toku vremena prilagodjavala bi se zakonska regulativa prema potrebama naroda i održavanja države.
    Ekonomija nebi trebala biti ugrožena – jer bi se smanjio broj onih koji danas žive visokim standardom na bazi države/budžeta. Samim tim nestala bi potreba za konstantno zaduživanje i put ka dužničkom ropstvu . Suština sistema
    bi trebala biti – što manji broj zaposlenih u državnoj upravi, efikasna državna uprava i jačanje ekonomije radi eliminisanja nezaposlenosti, radi boljih životnih uslova i bolje socijalne zaštite državljana.
    Poljoprivredi bi trebalo dati mnogo potsticaja i podrške, pošto je hrana je bitna za bazični opstanak. Jer nadalje sa protokom vremena poljoprivredno zemljište i čiste vode postaće vrlo dragoceni. Rudno bogatstvo takođe. Ovo treba doći do svijesti svakog pojedinca.

    Oni koji rukovode državom trebali bi voditi izbalansiran odnos prema drugim državama u vezi ekonomskih kretanja , u vezi uvoza , izvoza, i nastojati održati postojeće stanje i da se to stanje stalno unapređuje na obostranu korist i naše države i drugih vanjskih saradnika.(Onoliko koliko te strane države dozvoljavaju.)

    Svakako da izvoz i uvoz robe nebi bio naglo prekinut, te bi bilo vremena u hodu – za osmišljenje ekonomskog opstanka i napretka na bazi razvoja poljoprivrede i industrije za široku potrošnju. Posebno bi trebalo zadržati zdrav način proizvodnje hrane, i imati zdrave vode . Nije potreban veliki napor da se shvati da će u budućnosti biti velika potražnja za hranom i za vodama za potrebe pića i navodnjavanja. Ko to sačuva i ima , biće spašen, i uspješan. Zato pod hitno treba proglasiti za zločin prodaju stranim državljanima poljoprivrednog ili bilo kojeg zemljišta ,nekretnina , rudnog bogatsva, izvora vode itd.
    ili davanje velike imovine pod zakup bilo stranim državljanima bilo domaćim tajkunima
    (Tajkuni , kao ljudi opsjednuti materijalnim bogaćenjem vrlo lako bivaju potkupljeni da rade za nenarodni i antidržavni interes. Interes naroda ,nacije, familije – to je daleko od njihovih misli)…
    Današnje vlasti bave se negativnim pojedincima samo u svrhe samoreklamiranja. Takav pristup vlasti je grijeh prema Srbima , jer izabrana vlast je dužna da radi u interesu Srba i srpske države, a ne u interesu svoje stranke i interesu ostajanja na vlasti po svaku cijenu.. Treba da se zaštiti i ekonomija i nastavak srpskog imena. (Uzori u novijoj istoriji mogu biti Knjaz Mihailo Obrenović, kralj Nikola do atentata 1910 god i kralj Petar I Karadjorđević))

    To znači da korišćenje poljoprivrednog zemljišta, rudnog bogatstva i voda mora biti osmišljeno tako da državljani države Srba imaju mogućnosti i interes da to koriste, ali tako da se onemogući da pojedinci stvaraju ogromno bogatstvo u svojim rukama. Jer gomilanje bogatsva u rukama pojedinaca – obavezno vodi društvo u lošem pravcu.

    Treba imati u vidu da državu čine četiri stuba : 1) Vojska i sve policije, 2) sudstvo,
    3) prosvjeta i 4) zdravstvo. Zaposleni u ova četiri stuba bi morali imati visoke plate,visoku odgovornost, a plate svih ostalih da se regulišu prema stanju ekonomije. I svi bi imali interes da država bude jaka i stabilna.

    Ukidanje autonomnih pokrajina i vanjske diplomatske službe,ukidanje političkih stranaka,NVO i nacionalno manjinskih organizacija – kao što je već napomenuto, donelo bi državi ogromne novčane uštede koje bi mogle biti upotrebljene za druge svrhe a u početku za regulisanje zapošljavanja onih koji su izgubili posao u ukinutim djelatnostima. Važno je da se zakonom reguliše da obaveze iz budžeta budu što manje i što razumnije.

    U svakom slučaju – treba imati program baziran na realnim osnovama i da je jasno naznačeno da je program dugotrajan. Koliko je program realan, toliko će biti prihvaćen od generacija koje dolaze. Tako bi se utišo lelek još nerođenih.
    I sada dolazi pitanje – ima li smisla pokušati jedan ovako rigorozan zaokret – ili treba nastaviti utabanim putem – EU bez alternative – itd- (Najlakši put opstanka na vlasti)

    5.- Treba shvatiti da se Planeta Zemlja sa sveukupnim stanovništvom nalazi u tekućem haosu. Nema vidljivog izlaza iz haotične situacije,pogotovo što se Planeta nalazi na ivici mogućeg globalnog rata izmedju nuklearnih sila. Bog dao da do rata ne dodje, i treba se tome nadati , zato ne umirati svaki dan u strahu od rata.Treba shvatiti da je stanje haotično, ekonomski, sigurnosno i kako god se uzme u obzir. Zastrašujući je broj od nekoliko desetina miliona izbjeglica, ljudi pokrenutih iz svojih staništa ili ratovima ili neimaštinom . Krajnja su vremena , te svaka nacija/država mora tražiti za
    sebe neki put ka opstanku.
    I zato – EU bez alternative, je iluzija koja male zemlje vodi u propst brže nego li što će ta EU prestati da bude bilo kakva alternativa. I na kraju krajeva – koje su to stvarne vrijednosti u EU,zbog kojih su male zemlje fascinirane i žele u EU bez alternative. I bez ulaska u EU svoje zakone mogu uskladiti sa željenim pozitivnim zakonima EU. Zašto onda hrliti u EU po svaku cijenu – bez alternative. Napravimo poželjne zakone,ekonomiju,standard kao u EU – bez gubitka svoje suverenosti,bez glupiranja kako će nam EU omogućiti blagostanje a mi samo da tamo uđemo……….pogledajte male države u našem okruženju koje su skoro ušle u EU, i sve će vam biti jasno.

    Pretpostavljam da je ulazak u EU mnogima san jer ih zaslepluje trenutni visok standard radnog stanovništva u EU , inače sve drugo u EU je negativno i ide u negativnom pravcu. Moral je opao i dalje propada , društvo se raslojava u
    svim segmentima na kojima je počivalo u doba uspona i na svom vrhu zadnjih sto godina.
    Užasno ubrzanje raspada tog društva je to što su mediokritetske vlasti neodgovorno dozvolile ulazak u EU ogromnog broja emigranata iz Afrike i Azije. .Sada razumni ljudi očekuju početak planiranog haosa u EU. Lako je bilo ići od dobrog ka boljem.

  4. ….—-Nastavak 4….—
    A može li sada EU da ide od dobrog evropskog standarda ka nivou niskog standarda Afrike i dijela Azije.
    Radi spašavanja od haosa – lako je moguće da EU vlasti suvišan broj emigranata strpaju u male zemlje Balkana,da se stvore mnogobrojna „Kosova“ i da tako bude kompletno uništen jug Evrope, da se spoji sa Bliskim Istokom po svim faktorima, i naravno po kontrolisanom haosu. Ali tim aktom neće biti pošteđeno niti sadašnje stanovništvo EU jakih zemalja. Na pomolu su haos i oružana djelovanja svuda u EU. Francuska, naseljena narodom po mentalitetu sličnog Srbima, odavno potpuno je uništena – današnje koprcanje mediokriteta na vlasti u Francuskoj je smiješno i nedostojno ljudi od samopoštovanja. Slična situacija kreira se u Italiji. Njemačka je na istom putu. Njeni građani imaju veliku mješavinu sa Srbima Lužičke i Sjeverne Srbije, čije su teritorije pokorili,narod asimilovali ili uništili, te je sudbina Njemaca slična sudbini Srba – nestaju sami zbog sebe, i zbog svojih mediokriteta,dozvolili su da ih proglase i tretiraju kao genocidni narod, a u sadašnjosti ih preplavljuju afro-azijskim emigrantima u cilju prekidanja kontinuiteta naroda.
    Male zemlje bi morale zabraniti ulazak emigranata u svoju državu, u protivnom će propasti.
    (Srpski vladar Vojislav je 1043 god. dozvolio malom broju Šiptara useljenje u svoju zemlju, a od tada do sada pod raznim okolnostima stvorene su antisrpske 2 albanske države na zemlji Srba i što je zastrašujuće, to nije kraj).

    Neopozivo i jedino prihvatljivo je da male zemlje radi svog spasa moraju eliminisati ,onemogućiti, zadržavanje emigranata u svojoj državi u bilo kom broju i obliku. Mađari nijesu naši prijatelji – ali mi moramo imati veliko poštovanje prema njihovom Pretsjedniku Viktoru Orbanu koji štiti nteres svog naroda. Istovremeno trebamo sprečiti širenje interesa Mađara u Vojvodini,preko interesa našeg naroda.( Viktor i to radi – na štetu naše države ali u interesu svog naroda )

    Posebna opasnost malim zemljama preti od EU sistema stalnog zaduživanja da bi se održavao sistem koji EU zahtijeva od vlada u vidu raznih troškova po raznim osnovama. To kao što se danas radi vodi u dužničko ropstvo. Znači da praktično radite za vlasnika vašeg duga plaćajući kamate a bazični dug ne možete nikad vratiti, bili vi u EU ili ne. To se vidi na primjeru Grčke i drugih manjih ekonomija u članstvu EU. Nedopustivo je da Vlada radi lagodnog opstanka na vlasti zadužuje državu i narod koji sada živi, a pojedine vladajuće garniture nemilosrdno zadužuju čak i nerođene potomke. Za ovakve grijehe nema dovoljno oštre kazne , zato je bolje misliti na razrešenje problema preko razumnog djelovanja, preko reformisanja načina upravljanja državom.

    Sve za sada negativno od strane vlasti, sve je to produkt sistema vladanja državom preko demokratije političkih stranaka i gubitka istorijske i moralne svijesti. . Taj sistem (Demokratija) više ne funkcioniše i ako se nastavi, on vodi u enormno bogaćenje malog broja ljudi, srednji stalež postaje siromašan,ostali propadaju. Tako na planeti dobijamo društvo u kome postoji malen broj vrlo bogatih (Elita ili savremena kopija Antičkih Grčkih Bogova) a svi ostali siromašni i kontrolisani. I na kraju taj mali broj ljudi, enormno bogatih, naći će način da nepotrebne siromašne eliminiše sa planete a zadrži samo one isto siromašne i dezorijentisane koji bi bili neophodni za daljnji opstanak sistema.

    Nadalje da kažem da ne mislim da država treba da uhapsi skorojeviće bogataše i da im oduzme imovinu „nezakonito stečenu“….To je užas primitivnih mozgova koji se užas narodu nameće kao uspjeh vlasti. Zaista Vlasti koje to rade misle da je narod stado ovaca i da ga treba šišati, da ne bleji od svakakvih pritisaka za opstanak.

    Istina je to , da su se bogataši obogatili po zakonima države, kolikogod naknadna državna pamet tvrdila suprotno. Jednom stečena imovina je neprikosnovena , to ne treba dirati. Ukoliko su se pojedinci obogatili kršeći zakon – treba ih kazniti zatvorom, ali imovina do tada stečena ni po kakvom razumu ne može biti oduzeta. Plus i obavezno treba strogo kazniti funkcionere koji su bili u funkciji zakona i koji nijesu zaustavili u toku procesa kršenje zakona od strane bogataša, a posebne kazne da budu primjenjene ako su funkcioneri to kršenje zakona omogućili iz ličnih razloga. Tako bi se u budućnosti dobila odgovornost za svoje obaveze svih ljudi na visokim i odgovornim položajima.

    Igra oko oduzimanja stečene imovine je degutantna,odvratna, svojstvena primitivcima iz doba komunizma, iz doba kratke pameti i populističkih akcija, nekada zbog materijalne koristi, nekada u cilju zadovoljenja primitivnih pobuda iz raznih motivacija.

    Može li „Civilizacija“ ili dio tako shvaćene civilizovane populacije da napreduje saglasno napretku tehnologije i mogućnostima koji taj napredak podrazumeva. Možda ali teško.
    Ako smo svjesni da je danas neko „Krajnje vrijeme“ ne mistično , nego određeno sistemima upravljanja državama, tada moramo razmišljati kako da idemo dalje ne kao pojedinci već kao narod u kome pojedinci mogu da uživaju dostignuća tehnologije i plodove svoga rada u okviru ljudskih normi i ljudskih mjerila.
    Zato još jednom….mora se vjerovati da ima nade. Srbi moraju imati nadu ,koja ako danas nije u ničemu utemeljena, utemeljena je u činjenici da će se roditi neki Srbin kao naši preci Nino Belov,Serbo Makeridov, Vardilo, Filip i Aleksandar, Nemanja, Sv.Sava, Milutin,Dušan, Knez Lazar i Kosovski heroji, Karađorđe,Miloš,Njegoš, Knez Mihailo, Nikola Tesla, Pupin, Milanković,Kralj Nikola,Kralj Petar I i njhove Vojvode ….., a zatim praznina.

    SRBI NA RASKRŠĆU

    Raskrsnice na putu jednog Naroda teško su uočljive kada se do njih stigne. Raskršća se vide mnogo kasnije kada više povratka do raskršća nema .Samo pojedinci blagovremeno vide raskrsnice i pravi put kojim bi trebalo ići. U toku postojanja Srba- ono koliko se zna – na njihovom putu bilo je mnogo raskrsnica, nekada su izabrali pravi a nekada pogrešni pravac kretanja.
    Bez ikakve sumnje u toku I sv. rata Srbi su poslednji put bili na velikom raskršću. Pravi put je vidio Nikola Pašić i Vladi predlagao da se prihvati predlog Saveznika prema kojem je trebalo predati Bugarskoj Makedoniju istočno od linije Skoplje – Ohrid , da Bugarska nebi ušla u rat na strani Austrougarske i Njemačke ,da bi ostala neutralna. Srbi nakon rata kao kompenzaciju dobili bi zapadnu granicu svoje države na liniji sjever – jug, od Virovitice do Jadrana (Karlobag). Tada je Zapad priznao istorijsko pravo i prostornu naseljenost Srbima, normalno ipak u svom interesu. Taj predlog žustro je odbijen od strane kratkovide vlade na čelu sa vojnim vrhom i kraljem Aleksandrom. Prihvatanje tog predloga smatrano je sramnom trgovinom, izabran je put borbe za slobodu svih Južnih Slovena. Za Srbe i njihovu državu – pogrešan put .

    Jer evo kakve su posljedice kada se na ukazanom raskršću ne prepozna pravi put i izabere put koji će se ubrzo pokazati kao pogrešan.Nakon izbora koji su učinili vlada ,generali i kralj Aleksandar dosta brzo dolazili su plodovi tog izbora. (narod je već ratovao i nastavio da ratuje ne radi stvaranja Jugoslavije već radi odbrane Srba od napadča i očuvanja srpskih vrijednosti) .
    Posledično izboru kralja i vlade tada imamo ulazak Bugarske u rat i presjecanje komunikacije Srba sa Grčkom, te albansku golgotu i Solunski front sa gubitkom na stotine hiljada Srba,stvaranje Jugoslavije i odmah nakon toga u toj istoj Jugoslavij – narasle antagonizme na religijskim i drugim osnovama . Sve skupa rezultira u slabljenje takve Jugoslavije a kasnije genocid nad Srbima u toku drugog sv.rata,i na kraju rata genocid od strane Komunista. Slijedi duhovni genocid u toku komunističke vladavine, koji i danas traje od naraštaja rođenog i indoktriniranog u toku vladavine komunista,lišenog znanja svoje istorije, svojih predanja ,svojih moralnih vrijednosti, i svog nacionalnog osjećaja a sve u korist jugoslovenizma,zablude nametnute samo Srbima.
    Ubijen je i još uvjek traje ubijanje duha naroda, te mnogi idu stranputicom, a jedan dio je bezvoljan,trpi sve i svašta i ne vidi nikakav put izlaska iz postojećih uslova življenja.

    Jugoslavije nema, Makedonije nema, granica države Srba je na Drini i do t.zv. Kosova. A Srbi van te granice,ionako duhovno oslabljeni u toku komunizma, prepušteni su sami sebi i nestajanju, prelaze u druge prave ili izmišljene religije i nacije pod tekućim indoktrinacijama i sve u želji za ostvarenjem nekog sitnog boljitka.
    I sami Srbi (većina ili veliki broj) u državi koja se još zove Srbija ne drže do svog porekla niti su zainteresovani za Srbe u drugim oblastima (čak se i odbojno ponašaju prema Srbima van Srbije), niti su zainteresovani da ime i istorija Srba opstane.Sve je to shvatljivo ako se gleda realno. Jer je put propadanja trajao previše dugo. Zato treba napraviti zaokret i osmisliti duhovni preporod naroda i drugačiji način upravljanja državom.

    Treba razmišljati,govoriti i nakon toga djelovati. Shvatimo da je naša budućnost ono što danas mislimo. Nije važno hoćemo li imati nešto novca više ili manje, nego je važno saznanje da smo na pravom putu, na putu pravde,istine i izvjesnosti. To je pravi put – jer nema nekog životnog cilja koji to opovrgava,bar do sada.

    Uzor bi trebalo da nam budu Izraelci, povezani među sobom,bez obzira u kojoj državi žive oni misle za opšte dobro svoje nacije a time i svakog pojedinca te nacije.Kao ljudi tu i tamo čine neke greške ali kolektivni ishod njihovog životnog djelovanja u suštini ostaje pozitivan za ime i državu njihovog naroda i uvjek teče u istom pravcu.Oni se ne ponašaju kao ulizice jakima i bogatima, paze i održavaju interes države Izrael,uporno i pametno.

    Ekonomija jedne države u dobroj mjeri određuje pravac mišljenja i djelovanja njenih ljudi.
    Zato na čelu države moraju biti ljudi sposobni da pozitivno kreiraju budućnost svoje države.Misle li danas Srbi na ujedinjenje svih Srba u jednu državu, bar onih Srba koji su većinsko stanovništvo pojedinih regija, misle li da spreče i daljnje usitnjavanje države koja je jedina preostala da nosi ime Srba.

    Države bez izlaza na more su osakaćene i uslovljene u mnogim oblastima življenja. Srbi su planski potiskivani sa morskih obala, a danas je u toku izvršavanje plana da se Srbi potisnu i sa obala Dunava.Prve civilizacije su se razvile na obalama mora ili na obalama velikih rijeka.
    Srbi su nekada nazivani „Morjaci“ ili ljudi sa mora. Svoj centar imali su tada na Kritu, odakle su opravdano ili ne vladali Sredozemljem Evrope i Afrike i dijelom obala Crvenog Mora. (Izraelci su tada bili sa njima u istočnom djelu države.)

    Zbog svog mentalnog sklopa protokom vremena ,bivajući pobjeđeni u djelovima previše prostrane države (Državine) u tim pobijeđenim djelovima države Srbi su prihvatali identifikaciju sa pobjedničkim vladajućim narodom ili pobjedničkim separatističkim dijelom svog naroda uranjajući u dobrovoljnu asimilaciju u narod koji vlada, često puta kasnije pronoseći ime i slavu naroda,ne svog srpskog naroda već naroda u koji su se asimilirali.

    Taj proces se jasno vidi kako je tekao u doba uspona Rima i Rimske imperije. Nakon pobjede nad Srbima od strane Rimljana ,vremenom Srbi su počeli da cijene vrijednosti Rimljana ,i u ime tih poželjnih vrijednosti počeli da sebe smatraju Romanima, te su kao Romani/Romeji rimskom carstvu dali veliki broj careva i produžili vijek trajanja Rimskog Carstva, ali kao ime naroda – Srbi su nestali na svim prostorima Rimske Imperije osim Beo-Pašaluka danas. Takav proces odvija se među Srbima i danas. Mislim da ni danas niko od preostalih Srba ne treba da svojata pojedince ili grupe naroda koji su se deklarisali kao Nesrbi,kao neki drugi entitet. Nepobitno je antisrpsko opredeljenje pojedinaca i grupa, i treba imati svijest da to zaista više nijesu Srbi niti će ikada biti , već zaista neki drugi , jer su se odrekli svega onog što Srbe čini Srbima, i sretan im put. Ali treba msliti na ujedinenje onih krajeva u kojima je većinsko srpsko stanovništvo. U borbi za golo preživljavanje uz nametnuti potrošački mentalitet, Srbima ne dolaze ova i druga egzistencijalna pitanja do nivoa svijesti, već propadanje Srba napreduje.

    Misli li iko da se treba vratiti na morske obale. Vjerovatno ne, jer na prvi pogled to podrazumjeva ratove Beo Pašaluka protiv odrođenih Srba na čitavoj istočnoj obali Jadrana.
    To zaista nije rješenje.
    Niko ne smije zagovarati ratove,zagovornike treba omalovažiti i dozivati ih razumu. Prijatno je misliti da je današnja Civizacija stigla do takvog nivoa shvatanja da je svaki život dragocen i da niko nema prava ataka na tuđi život. Ali to je samo priča, prijatna da se čuje. Nažalost neprestani ratovi demantuju takve priče, ali ne treba se uklapati u tu psihologiju.(Osim pod prinudom za vlastiti spas).
    Osvajačke ratove iz bilo kog razloga,bez obzira na milozvučne fraze kojima se pokrivaju – ne treba opravdavati,treba ih sprečavati, ako smo nemoćni, tada treba ih osuđivati. Naravno, u slučaju vanjskog napada samoodbrana je neophodna ako se misli opstanuti,rat u samoodbrani je opravdan, i tada, ako se odbranbeni rat dobije , neke stvari mogu biti promijenjene i državne teritorije proširene na istorijske prostore.

    U novonastalim uslovima država koja nosi ime Srbi, ta država bi mogla jedino pregovorima i dogovorom uz obostanu korist dogovornih strana ,ponovo izaći na more i tako progledati na oba oka. Odnarođeni Srbi koji imaju primorje, teško bi pristali na bilo koji dogovor, makar isti bio na obostranu korist – jer to ne dozvoljava mentalni sklop bivših Srba, jednom otpali od Srba, oni neizmjerno mnogo mrze preostale Srbe, pa su u mržnji doslijedni i po cijenu svoje štete.

    Zbog geografskog položaja Hrvatske i Republike Srpske, možda bi moglo doći do razmjene teritorije južno od Neuma do Boke za dio sjeverozapadne R.S.
    To je malo vjerovatno, ali bi se o tome moglo misliti. Misliti i raditi,nastojati, od sada pa do ostvarenja ili do vječnosti.Normalno treba imati na umu stav i buduće stanja stanovništva na razmijenjenim oblastima, u pitanju su osnovni principi egzstencije pojedinca, to se mora uzeti u obzir. Ljudi iz tog dijela stanovništva bi trebali biti dobro ubijeđeni da određene vrijednosti ili stanja žrtvuju za opšte dobro.Treba im omogućiti izbor, ostanak kao građana nove države ili preseljenje u svoj nacionalni državni entitet uz vrlo bogato materijalno obeštećenje za napuštenu imovinu.

    Možda bi dogovor bio moguć sa nesrbima , sa Albancima. To je narod vrlo žilavog i tvrdog karaktera. Iako je taj narod kroz protog vremena od 1043 godine do danas dosta izmiješan sa Srbima,preovladao je i danas traje opšti mentalitet originalnih Albanaca, te su danas svi ne samo Albanci, već velikoalbanci . Danas imaju najbolje i nekad najpogodnije srpske zemlje.
    A kako su se Albanci našli na Srpskim zemljama na kojima danas homogeno žive.
    Djordje Manijakos oko 1043 god, u sastavu svoje vojske , kao pomoćne i korisne dijelove svoje vojske , imao je nekoliko desetina hiljada Albanaca muslimana ( Ranije ugroženih od drugih konfesija, sa istočnih strana Kavkaza gdje i danas postoje ostaci grada Albani ,odakle su preko Arabije prevedeni na Siciliju i u Južnu Italiju.) Kao pretendent na Vizantiski presto,na čelu jake vojske u kojoj su bili uključeni i Albanci – Manijakos prelazi Jadran na dio današnje južne Albanije, zatim počinje rat sa regularnom vojskom Vizantije.U toku borbi u unutrašnjosti Romejskog carstva biva ubijen. Njegova grčka vojska se predaje regularnoj vojsci Vizantije.Vizantijci odbijaju da prime Albance (Pametno).

    Sa vizantijske teritorije Albanci,nemajući brodove na raspolaganju niti bilo koje mogućnosti za povratak na Siciliju, bježe na srpsku teritoriju a srpski vladar Vojislav, dozvolio je tim Albancima da se nasele ispod planine Raban u praktično nenaseljenim pustim predejelima (Greška sa kobnim ishodom koja se više nikad ne može ispraviti. Jer kroz protok vremena i preko raznih pogodnih uslova,Albanci se množe i homogenizuju na teritorijama tamo gdje im je to bilo moguće. Najpogodnije djelove Srpskih zemalja danas naseljavaju Albanci, a i nadalje osvajaju prostore naseljene samo Srbima – naprimjerJužna Srbija sve do Niša).

    Preostalim srpskim zemljama isto će se dogoditi ako današnji vladari država sa srpskim stanovništvom ,dozvole ulaz afro-azijskih emigranata (Planirana seoba naroda). Pogotovo što neki kratkovidi političari predlažu da se krajevi Srbije koji su ostali bez aktivnog stanovništva Srba zbog odlaska u gradove ili inostranstvo radi zapošljavanja i zarade za život, i zbog negativnog nataliteta, da se ti krajevi nasele emigrantima. Tako bi kroz protok vremena nastala nova „Kosova“ na tlu današnje Srbije. Političari to ne shvataju ili radi svog interesa prodaju budućnost još nerođenih generacija.

    S obzirom na današnje mondijalne uslove možda bi Albanci pristali na razuman dogovor sa današnjom državom Srba. Možda ima uticajnih ljudi u Albanskom društvu koji shvataju da su od odlaska iz svojih krajeva sa obala Kaspiskog jezera , pa sve do danas korišćeni od strane moćnika za postizanje ciljeva tih moćnika . (Vizantija, Turska, Vatikan, Austrougarska, Njemačka, Italija,USA . )

    Pretpostavljam da Albanci imaju dosta pojedinaca kojima je sve ovo poznato i koji su svjesni da su Albanci i sada zloupotrebljeni i da će se zloupotreba i dalje nastaviti ,već prema potrebama moćnika. Albanci bi mogli mirno opstajati jedino ako su u prijateljskim odnosima sa Srbima te tako imperijalni moćnici nebi imali glavni motiv da ih zloupotrebljavaju za svoje potrebe .
    Iako sumnjam u uspješan dogovor i sa Albancima, mislim da treba pokušati. Trebalo bi pokušati razmjenu teritorija, tako da granica izmedju Srba i Albanaca ide od Jadrana , (RT Rodonit) prema Kosmetu,zatim preko Kosmeta, južno od Dečana, od Peći, od Crkava Samodreže i Gračanice,južno od Kosova polja i spomenika – gdje je bila bitka i južno od svih veoma važnih srpskih svetinja tako da iste ostaju u Srbiji , zatim linijom većinskog albanskog stanovništva u Južnoj Srbiji sve do Makedonije. Kroz Albaniju granica bi trebala ići počev na Kosovu od blizu Junika zatim ravno na rt Rodonit oko 30 km južno od Lješa.

    Tako bi Srbi vratili malen izlaz na more od ušća Bojane do rta Rodonit.To bi bio Vaskrs Srba. Jedan od najvažnijih uslova za normalan život i ekonomski razvitak bio bi postignut izlaskom preostale države Srba na more.. Taj san treba sanjati i danju i u toku noći.
    Kada biimali taj mali dio obale,tada bi Srbi koristeći svjetsko iskutstvo mogli izgraditi veliku kontejnrsku luku izgraditi saobraćajnice od te luke kroz čitavu Srbiju do Mađarske.
    Turizam bi trebao biti okrenut domaćim turistima – ali to bi bili sporedni efekti. Istovremeno bi trebalo reaktivirati brodograđevnu industriju u Beogradu, aktivirati Brodograđevnu industriju i na tom malom deliću morske obale.
    Sve to Srbi bi mogli ali pod državom koju vode elite naroda a ne glumci i sitne duše kao što se događa i traje već 100 godina .

    Albanci bi dobili zaokruženje teritorija naseljenih Albanskom populacijom na tlu Srbije. Dobili bi veću teritoriju od ustupljene i mnogo ,mnogo povoljnih uslova za svoj daljni prosperitet u svakom pogledu, o čemu nije na meni da govorim. Mislim da Albanci trenutno imaju ljude koji mogu da misle i da shvataju i prošlost i budućnost vrlo temeljito i da imaju u svome karakteru snagu da se žrtvuju za bolje sutra svog naroda. Pitanje je dali to mogu shvatiti albanski političari i tajkuni, imaju li ljude koji sa pozicije albanskih vlasti mogu da pregovaraju i da to sprovode. Što se tiče odricanja od djelića svoje kopnene teritorije i djelića obale , Albanija nebi osjetila nikave negativne posljedice , jer zaista od rta Rodonit do Grčke – to je albanska duga i zaista obala impozantna po svemu i po položaju i po klimi i reljefu i po dužini. Praktično zemaljski raj. U svakom slučaju predložena razmjena teritorije bila bi po efektu efektnija za Albance nego za Srbe ali za Srbe mnogo važna.

  5. Nastavak – 5 .-

    Pitanje Albanaca i Srba na ustupljenim teritorijama trebalo bi biti riješeno dogovorom država, ali u što boljem interesu ljudi na zamjenjenom teritoriju. Postupak bi morao obuhvatiti sve dijelove jednog i drugog naroda koji bi ovom razmjenom teritorija ostao van matične države. Onim djelovima naroda koji bi ovakvom akcijom ostao na teritoriji van matičnih država, trebalo bi isplatiti imovinu,po najboljoj cijeni, tako da se taj narod može preseliti u svoju matičnu državu.Imovina bi trebala biti procjenjivana na obje strane od jedne te iste komisije sastavljene od oba naroda obje države. Pored Gračanice i nekih drugih neuralgičnih tačaka,trebalo bi podići visoki zid radi izbjegavanja neugodnih i neželjenih destimulišućih dogadjaja, koje bi činili pojedinci…van državne razumne politike.

    Vanbalkanski Moćnici od davnina računaju da će preko Balkana , Turske i nekih arapskih područja, konačno doći u posjed predjela bogatih energentima. Kada bi shvatili ostvarivost navedenog dogovora Srba i Albanaca, uložili bi sve u akciju da to spriječe.
    Zato bi trebalo raditi brzo i bezkompromisno, jer jedino tako mogu mali narodi da ostvare nešto što veće sile inače nebi dozvolile. (Posebno Nato organizacija)
    A sada opet se vraćamo na početnu temu. Imamo li mi političare koji ovako misle, imaju li Albanci političare koji se nalaze van šablona u kojima se javljaju političari ne u regionu već na Planeti,te imaju li ih da bi se o ovome razgovaralo i da bi se napravio sporazum.

    U svakom slučaju, država Srba mora da riješi problem Kosmeta, ovako ili onako, inače Srbi će ubrzo nestati. Ne zbog gubitka teritorije , već zbog gubitka istorije i istorijskih srpskih spomenika na Kosmetu. Bez istih – Srbi praktično nebi postojali kao narod , već bi bili utrnuti poniženjima , koja jedan narod radi svog kontinuiteta ne smije trpjeti.
    Ako pak Srbi ne urade ništa – to znači da danas i nema stvarnih Srba, a narod koji se tako deklariše pristaje na sve i svašta, te je neminovni ishod nestanak Srba kao ime naroda i uopšte kao istorijskog činioca.

    Onaj ko je zaboravio istoriju , protiv zdravog razuma dovodi nam Afro-Azijske emigrante kako bi smo bili konačno potpuno uništeni. Vlada je zaboravila istoriju i bez trunke stida daje ustupke NATO savezu koji nam je oteo Kosmet i bombardovao 3 mjeseca ostatak srpskih zemalja, dovodi nam afro-azijske emigrante , čineći istu stvar koja je bila
    učinjena kada je od tadašnjeg Srpskog vladara 1043 god data dozvola skupini od 2o do 30 hiljada šiptara da se nasele na „ nenaseljenim prostorima“ srpske države. Možda tekuće vlade u državi Srba ne shvataju suštinu – ili daju prednost podršci od zapada radi ostajanja na vlasti.To je neodgovorno , a afinitet prema Zapadu i NATO-u svodi se na ono dječje : Mama bila-Mama opet mila. Nadajmo se da svi Srbi nijesu infantilni, i da zdravih Srba ima dovoljno da Nato i emigrante drže podalje od države Srba.

    Pretsjednik srbijanske vlade A.Vučić očigledno se nalazi pod uplivom mentalnog trenda koji je nametnut ne samo nama i Evropi već bijeloj populaciji na planeti.
    On nema ni malo ljubavi prema Srpstvu,niti prema svom ishodištu, istoriji i poštovanju predaka, inače bi shvatio suštinu političkog trenda kome on služi. Izgleda u nedostatku znanja i pogrešnog usmjerenja još u mladosti, on sada idejno radi nenamjerno na uništenju Srba,služeći stranim interesima. Nesporno inteligentan i jak čovjek (što on jest ) da ima potrebno znanje , (pod pretpostavkom da je pošten kako se dobija utisak) radio bi na zaštiti interesa svoje familije,svoga roda ,svoje države.Međutim on sve razara bez obzira na pojedinačne sitne kratkovremene političke uspjehe. Zaista on sve razara – to je tako očigledno. On non stop visi na medijima, a prilikom svake svoje pojave izjavi ponešto protiv srpskog interesa, i u svakoj rečenici o Srbima osjeća se pritajeni drugi ,antisrpski smisao,drugačija namjera od onog što kaziva riječima. To mu se vidi i po izrazu lica kada govori bilo o kom pitanju od interesa za Srbe..
    Treba shvatiti da Srbima preti opasnost od kompletnog okruženja, zaokruženo na čitavoj liniji granica. Jasne su aspiracije Hrvata i Muslimana iz Bosne, jasne su aspiracije Albanaca, plus vrlo su jake i teško uočljive ali vrlo podmukle aspiracije Mađara

    prema Vojvodini, i Rumuna prema Vojvodini i Istočnoj Srbiji sve do Albanije, zatim Bugara prema djelovima Istočne Srbije. Pretpostavljam da se opasnost od Bugara može zanemariti,jer će se oni zadovoljiti komadanjem Makedonije (stare Srbije, danas sa rasrbljenim i antisrpskim stanovništvom).

    Pitanje je kako se suprotstaviti navedenim opasnostima i težnjama našeg okruženja, koje težnje traju u svim uslovima i u svim vremenima,što konačno kroz protok vremena dovodi do ostvarenja takvih težnji.Jer iza takvih težnji stoje jake zapadne sile i Vatikan.
    Po meni, jedini je način da se na akciju djeluje kontraakcijom,žešćom od akcije, na ljutu ranu ljuti lijek.

    Treba napraviti nacionalni program-plan, tajni ili javni, koji bi se aktivirao kada neprijatelji iz našeg okruženja svojim akcijama protiv interesa Srba pređu crvenu liniju. A to je da se država Srba proširi preko sadašnjeg prostora neprijatelja iz okruženja . Granice tako proširene države Srba išle bi od Dunava vrhovima Karpata (Vrhovi koji su vododjelnice tokova prema istoku i tokova prema zapadu) ,zatim granicom Slovačke,Austrije,Slovenije i sredinom Istre do Pule, zatim sredinom Jadrana do Krfa,te zatim Albansko-Grčkom granicom i manje više albansko Makedonskom granicom,zatim sadašnjim granicama Makedonije ,zatim Bugarske,do Dunava. Na čitavom ovom prostoru živi veći dio stanovništva koji su rasrbljeni potomci Srba te bi vremenom možda izgubili netrpeljivost prema Srbima, pogotovo ako bi ta hipotetička država bila ekonomski i na drugim poljima jaka. (Pravedni i svrsishodni zakoni i uprava)
    Ovakav program trebao bi biti podupiran na obrazovnom,ekonomskom i vojnom sektoru, tako da to ne bude tigar od papira, već ozbiljna pretnja neprijateljima iz našeg okruženja.
    Treba imati na umu – neprijateljske akcije bilo koje države iz okruženja države Srba (počete na bazi nekog insceniranog slučaja radi pravdanja akcije) – uključile bi akcije ne samo svih država Nato Saveza u okruženju , sem možda pojedinih država u kojima su koliko toliko ostali moralni principi, već bi se angažovao čitav Nato Savez.. Baš u tom i takvom slučaju , Srbi treba da imaju svoj tajni ili javni nacionalni program i treba da ga ostvare uz pomoć naših saveznika.
    Pitanje je odakle sada saveznici ? Jasno je da se napad na našu zemlju neće dogoditi kao neki izolovani slučaj , i jasno je da će Nato imati protiv sebe sile mnogo jače od male države Srba .Istorija se ponavlja.

    Eto,tako, pa neka sada izvole da rade tajno ili javno protiv države Srba. Albanci u zajednici sa Zapadom i Vatikanom kovali su lude planove preko stotinu godina – i vremenom ih ostvarili na štetu i na račun Srba. U zadnjih 100 godina u okviru takvih planova napravili su dvije albanske države na Srpskoj zemlji, Albaniju i „ Kosova“ .

    To se nebi dogodilo da su Srbi istovremeno imali svoje nacionalne programe kao protivtežu. Da su zadržali primorje oslobođeno od Turaka, čak i u slučaju (neminovne) eskalacije sukoba , vjerovatno je da bi možda prošli sa manjim brojem žrtava tada negoli kasnije kada je Austrougarska bila još spremnija za veliki rat.
    Svaki Srbin neizmijenjene svijesti i danas vidi težnje stvaranja novih entiteta na tlu današnje Srbije : Vojvodina,Sandžak, Niška Oblast itd., u početku polu nezavisnih a kasnije pripojenih državama koje u osnovi planiraju rasparčavanje preostale države Srba. Ako se Srbi ponašaju defanzivno ,popuštaju u ime fer odnosa, u ime mira – agresori to ne cijene, već idu dalje sa svojim planovima. Predložena srpska agresivna protivteža zaustavila bi ostvarenje i razvijanje stranih agresivnih planova.
    Novo raskršće je pred Srbima, pitanje je kuda će Srbi krenuti – ili kuda su Srbi već krenuli..
    S. Van P.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button
Close

Детектовали смо Адблокер!

Поштовани, рекламе су једини начин финансирања нашег сајта те вас молимо да угасите адблокер на нашем сајту како би нам тако помогли да наставимо да објављујемо још боље и квалитетније вести без цензуре и длаке на језику. Хвала на разумевању!