Србија

Ти Дачићу једино треба да размишљаш са киме ћеш да поделиш затворску ћелију!

СМАТРАМ да би подела Косова и Метохије била једно од бољих решења и да би то било у интересу и Срба и Албанаца. Такав договор, односно трајно решење односа Београда и Приштине, могао би да се постигне на међународној конференцији под покровитељством ЕУ, али и САД и Русије!

Ово за „Новости“ поручује вицепремијер и шеф дипломатије Ивица Дачић поводом порука шефа руске канцеларије у Приштини Андреја Шугурова, који је према тврдњама приштинских медија, поново изнео идеју о размени територија:

– Мањине на КиМ немају будућност на Косову и због тога би размена територија била најоправданија опција за обе стране, а стање треба да се врати на средину прошлог века, када је Прешевска долина била косовска, а север српски – рекао је Шугуров, уз напомену да је то његов лични став.

Међутим, за овакав сценарио расплета односа, нема званичне подршке ни у Београду ни у Приштини ни у већини светских центара моћи. И сам министар Дачић наглашава да је идеја о подели његово лично мишљење и да Србија наставља досадашњу политику проналажења решења кроз политички дијалог:

– Наше позиције остају непромењене, а то је да нећемо признати једнострано проглашену независност КиМ.

А управо је признавање Приштине, које би било последица прихватања поделе или размене територија – највећа препрека за Србију. По мишљењу професора међународних односа Предрага Симића, у случају „трампе“ Прешевске долине и севера КиМ, Србија би трајно изгубила позиције на Коридору 10, а уследио би и домино ефекат нових разграничења на Балкану:

– Ту су БиХ, односно РС, Македонија, север Грчке… По мом мишљењу, размена територија или подела Косова би била дугорочно лоше решење, и географски и политички, и за Србију и за целу међународну заједницу.

Истог је мишљења и Душан Јањић, из Форума за етничке односе, који тврди да би се пристанком на поделу, Србија заувек одрекла Косова:

– Београд треба добро да промисли шта би оваквим решењем добио.
РУСКА АМБАСАДА: СТАВ О КиМ НЕПРОМЕЊЕН

Отправник послова Амбасаде Русије у Београду Иван Горбунов поручио је јуче да званичан став Москве о КиМ остаје непромењен:

– Тај став се чврсто темељи на међународном праву и Резолуцији СБ УН 1244. Русија полази од тога да је улога Србије примарна, те ћемо подржати свако решење српске стране које буде прихватљиво за њу.

Гобунов је рекао и да изјаве које се „на провокативан начин приписују шефу канцеларије Амбасаде Русије у Србији са седиштем у Приштини не одговарају истини“.

Оцените текст

0 / 5

Your page rank:

�оментара

  1. Са поделом се слажем ево мог предлога :
    Србији да остане, наша ,сопствена територија ( КиМ ), а Албанији њихов сопствени народ ( Шиптари ) ,и свaко да се моментално врати на своје !

  2. DOKLE VISE O SMRADINAMA BRACI VUCIC.TO TREBA UBITI STO PRE JER CE ON VUCIC UBITI GRDJANE SRBIJE A POSEBNO UBIJA LJUDE KOJI NEMAJU PARA ZA STRUJU I OSTALE KOMUNALIJE.STRASNO JE STA RADI DIKTATOR VUCIC.

  3. СПИСАК ШИПТАРСКИХ ТЕРОРИСТА

    na stranicama sajta serbianna mozete detaljno procitati o svakom teroristi pojedinacno i vrlo detaljno… tek da se zna da i mi spisak imamo!!!

    SPISAK

    1. Hajdin Abazi
    2. Ekrem Avdija
    3. Alush Agushi
    4. Rasim Agushi
    5. Nazmi Ajeti
    6. Hisni Ahmeti
    7. Abdulah Babalija
    8. Masar Bakija
    9. Idriz Bala
    10. Afrim Basha
    11. Sokol Bashota
    12. Bajram Bega
    13. Gjemajl Bejta
    14. Avni Berisha
    15. Rustem Berisha
    16. Shefik Beqiri
    17. Lahi Ibrahimi
    18. Ram Buja
    19. Shukri Buja
    20. Jah Bushati
    21. Jusuf Velia
    22. Azem Veseli
    23. Kadri Veseli
    24. Rexhep Veseli
    25. Sali Veseli
    26. Skender Veseli
    27. Besim Vokshi
    28. Latif Gashi
    29. Fahrudin Gashi
    30. Jetulah Gecaj
    31. Sabit Gecaj
    32. Gani Geci
    33. Adem Grabovci
    34. Jahir Demaku
    35. Milazim Derguti
    36. Jetulah Dibrani
    37. Sokol Dobruna
    38. Shaban Dragaj
    39. Florim Ejupi
    40. Agim Elshani
    41. Xhabir Zharku
    42. Dritton Zhjeqi
    43. Tahir Zemaj
    44. Genc Zogaj
    45. Bislim Zyrapi
    46. Nuredin Ibishi
    47. Imri Ilazi
    48. Gani Imeri
    49. Elisah Imeri
    50. Bexhet Imishti
    51. Ahmet Isufi
    52. Lirim Jakupi
    53. Januz Januzaj
    54. Bashkim Jashari
    55. Musa Jashari
    56. Rifat Jashari
    57. Sahit Jashari
    58. Naim Kadriu
    59. Giner Kamberi
    60. Ajvaz Karpuzi
    61. Ajet Kastrati
    62. Kadri Kastrati
    63. Mensur Kasumi
    64. Naser Kelmendi
    65. Hisni Kilaj
    66. Anton Kitaj
    67. Fadhil Kodra
    68. Arif Krasniqi
    69. Gani Krasniqi
    70. Gjimshit Krasniqi
    71. Emin Krasniqi
    72. Jakup Krasniqi
    73. Skender Krasniqi
    74. Bajram Kryeziu
    75. Mazlom Kumnova
    76. Mirsad Kurteshi
    77. Agim Kuqi
    78. Ramiz Lladrovci
    79. Fatmir Limaj
    80. Ekrem Lluka
    81. Isa Latifi
    82. Muhamet Latifi
    83. Lulzim Leci
    84. Afrim Lulaj
    85. Nuredin Lushtaku
    86. Sami Lushtaku
    87. Enver Mavriqi
    88. Naim Maloku
    89. Faton Mehmetaj
    90. Nazif Mehmeti
    91. Fadil Mujota
    92. Shefqet Musliu
    93. Isak Musliu
    94. Rustem Mustafa
    95. Salih Mustafa
    96. Arif Muqoli
    97. Maliq Ndrecaj
    98. Selami Neziri
    99. Jakup Nura
    100. Enver Oruçi
    101. Gjumshit Osmani
    102. Nebih Preniqi
    103. Rahman Rama
    104. Illmi Ramusholi
    105. Elmi Reqica
    106. Ekrem Rexha
    107. Bedri Rexhaj
    108. Ismet Sadiku
    109. Ruzhdi Saramati
    110. Rexhep Selimi
    111. Sylejman Selimi
    112. Abedin Sogojeva
    113. Fatmir Sopi
    114. Azem Syla
    115. Shemsi Syla
    116. Fadil Suljevic
    117. Emrush Suma
    118. Rufki Suma
    119. Ismet Tara
    120. Gani Thaqi
    121. Hashim Thaqi
    122. Ahmet Qeriqi
    123. Ramiz Qeriqi
    124. Sami Ukshini
    125. Avni Feta
    126. Adem Hagjocaj
    127. Abit Haziraj
    128. Sadik Halitjaha
    129. Xhavit Haliti
    130. Bujar Haradinaj
    131. Daut Haradinaj
    132. Ramush Haradinaj
    133. Nait Hasani
    134. Safet Hasani
    135. Xhabit Hasani
    136. Zeqir Haxhija
    137. G¸zim Haxhimusa
    138. Hekuran Hoda
    139. Fatmir Humolli
    140. Sabajdin Cena
    141. Agim Çeku
    142. Ethem Çeku
    143. Muhamet Çerkezi
    144. Emrush Xhemajli
    145. Idriz Shabani
    146. Besnik Shala
    147. Shaban Shala
    148. Shaban Shala
    149. Naser Shatri
    150. Xhafer Shatri
    151. Mustafa Shaqiri
    152. Shaqir Shaqiri
    153. Adem Shehu
    154. Elbasan Shoshaj
    155. Bekim Shuti
    156. Met Shuti

  4. MUSA Jašari (33) bio je član terorističke grupe Adema Jašarija. Početkom devedesetih boravio je na diverzantsko- -terorističkoj obuci u Albaniji, a od februara 1998. do juna 1999. obučavao je grupu Albanki koje su se priključile OVK u Srbici.
    Posle sukoba na Kosovu i Metohiji imenovan je za člana Glavnog štaba KZK.
    U direktnoj je vezi sa dreničkom kriminalnom grupom koju predvodi Hašim Tači.RIFAT Jašari (57) iz Donjeg Prekaza, rođeni je brat terorističkog vođe Adema Jašarija.
    Osamdesetih godina boravi u Nemačkoj i priključuje se albanskim separatističko-terorističkim organizacijama. Zadužen je bio za prikupljanje sredstava za potrebe OVK, Organizovao je prebacivanja novca i obučenih pripadnika OVK na Kosovo. Obezbeđivao je i povlačenje članova OVK, posle izvršenih akcija i pružao im utočište u Nemačkoj. Bavio se švercom naoružanja. Finansijski podržava stranku Hašima Tačija, a u poslednje vreme povremeno boravi na Kosovu i Metohiji.

    SAHIT Jašari (38) iz Donjeg Prekaza je imao kriminalnu prošlost. Osuđen je najpre za obljubu maloletnice, a zbog učešća u terorističkim akcijama Okružni sud u Prištini ga je osudio na 20 godina zatvora. Od maja 1998. godine rukovodi ilegalnim zatvorom u selu Likovac u kojem su držani Srbi i Albanci. U tom zatvoru ubijen je Momčilo Šmigić, dok je Dostana Šmigić navodno iz Likovca prebačena u zatvor Voćnjak, gde joj se gubi svaki trag. Sa Sulejmanom Selimijem zvanim Sultan posebno se isticao u mučenju i maltretiranju zatvorenika, a neke od njih je i lično ubio.
    Krajem juna 1998. godine iz zatvora u Likovcu izveo je Ivana Bulatovića i Žarka
    Spasića, koji su odvedeni u šumu gde su i streljani.

    NAIM Kadriu (29) iz sela Turučica je rukovodio tajnom policijom u Podujevu i Prištini. Učestvovao je u likvidaciji inspektora DB Milića Jovića u Podujevu, a odgovoran je i za zatvaranje većeg broja Srba i Albanaca. Jedan je od učesnika terorističke akcije u kojem je ubijen pripadnika DB Prištine Ejup Bajgora.
    U julu 2003. godine presudom Međunarodnog suda u Prištini osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina zbog ratnih zločina.

    GINER Kamberi (28) iz Vitine je bio pripadnik terorističke organizacije ”Crni orlovi” i učestvovao u ubistvima, zlostavljanju i proterivanju Srba sa područja opštine Vitina.
    Za vreme sukoba na jugu Srbije bio je jedan od komandanata OVPBM u selu Sefer, kod Preševa.
    Krajem 2002. isključen je iz KZK i predvodi grupu od 20 terorista pripadnika ANA. Uključen je u organizovani šverc oružja i droge, a velika sredstva uložio je i u kupovinu srpskih imanja u Vitini.

    AJVAZ Karpusi (47) iz sela Sedlare kod Lipljana, kao rukovodilac vojne policije OVK učestvovao je u planiranju i izvođenju terorističkih akcija u selima Crnoljevo, Lapušnik, Klečka i Magura. Zajedno sa pripadnicima svoje terorističke grupe učestvovao je u napadu na porodicu Fatmira Ćerinija, zatim kidnapovanju dvojice novinara Tanjuga i likvidaciji nekoliko Albanaca.
    Jedan je od organizatora terorističkog napada na selo Staro Gracko u Lipljanu u kojem je ubijeno 14 Srba.

    KAO dugogodišnji emigrant Hajdin Abazi (44) iz Gnjilana bio je zadužen za prikupljanje novca kroz fond “Domovina zove” namenjen OVK, a zbog toga je 1998. godine švajcarska vlada blokirala račun tog fonda. U inostranstvu je bio angažovan na regrutovanju i ilegalnom ubacivanju terorističkih grupa na Kosmet.
    Tokom 1998. godine dolazi na Kosovo i učestvuje u formiranju OVK u Uroševcu. Sa članovima svoje porodice bio je uključen u kriminalne aktivnosti na području Uroševca. Po njegovom nalogu ubijeno je nekoliko Albanaca koji su pokušali da se suprotstave njihovom razbojništvu, pljačkama i represiji, kao i političkih neistomišljenika, pre svega članova Rugovinog Demokratskog saveza Kosova.

    EKREM Avdija (32) iz K. Mitrovice školovao se u prištinskoj medresi, a kao stipendista Saudijske Arabije 1990. godine primljen je na Teološki fakultet u Medini.
    Učestvovao je u oružanim sukobima u BiH, a završio je vojnu obuku u nastavnom centru za regrutaciju mudžahedina. Januara 1998. godine osnovao je Kosovski islamski biro sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici.
    Maja iste godine Avdija je oformio mudžahedinsku jedinicu “Abu Bekir Sidik”. Sarađivao je sa vođama OVK Samijem LJuštrakuom, Sulejmanom Selimijem i Ademom Jašarijem, koji su njegovu jedinicu snabdeli oružjem i municijom i davali joj instrukcije za preduzimanje konkretnih terorističkih akcija.

    ALJUŠ Aguši (44) iz Kline bio je član užeg rukovodstva OVK u zoni Dukađini, i učestvovao je u napadima na pripadnike MUP-a Srbije i VJ. Iz dvorišta njegove kuće 11. avgusta 1998. godine ubijen je Radovan Stepić iz sela Drenovac, a teško povređen Vlado Stašić. Iste godine organizovao je i napade u kojima su ubijeni Oliver Zajić, Grujica Šmigić, Dragan Stepić, Dragiša Kizić, kao i više pripadnika polcije. Tada je u terorističkom napadu ranjena i Desa Barović.
    Posle masovnog odlaska i progona Srba iz Metohije Aguši rukovodi proterivanjem preostalog srpskog stanovništva sa tog područja.

    RASIM Aguši (41), takođe iz Kline, bio je komandant treće zone OVK. Sada je komandant Kosovskog zaštitnog korpusa u Peći. Odgovoran je za više od 87 ubistava, 29 otmica, organizovanje zatvora lociranih u selima Glođane, Belanica, Likovac i Jablanica, zatim za seksualno zlostavljanje i silovanje, uništavanje imovine. Učestvovao je u prinudnom iseljavanju nealbanskog stanovništva iz Đakovice, Peći i Dečana, kao i u paljenju crkve u selu Gornji Rašić.

    NAZMI Ajeti (31) iz Podujeva osuđen je u odsustvu na sedam godina zatvora, a po povratku iz Švajcarske 1998. godine stupio u OVK. Formirao je diverzantsko-terorističku grupu “Crvena ruka” u cilju etničkog čišćenja srpskog stanovništva na području Podujeva. Zajedno sa bratom Avnijem priključio se Oslobodilačkoj vojsci Preševa, Medveđe i Bujanovca, a marta 2001. godine učestvovao je u terorističkom napadu na pripadnike MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije. Registrovan je kao uživalac opojnih narkotičkih sredstava.

    HISNI Ahmeti (31) iz K. Mitrovice je za vreme rata u BiH bio u muslimanskim vojnim jedinicama, a organizovao je OVK na području Kosovske Mitrovice. Početkom 1999. godine postavljen je za komandanta 141. brigade OVK i učestvovao je u gotovo svim napadima na pripadnike MUP-a Srbije i VJ na tom području. Ahmetijeva teroristička grupa je 24. juna 1998. godine izvršila napad na Srbe u selu Pantina i kidnapovala bračni par Čedomirku i Ratomira Miljkovića, čija sudbina je još nepoznata. Ista grupa je 22. januara 1999. godine kidnapovala Mišu Bigovića na radnom mestu u Elektrodistribuciji u Vučitrnu i četiri člana porodice Miličković iz Nevoljana. U maju 1999. godine pripadnici trećeg voda OVK ubili su 12 pripadnika VJ kao i Miroslava Spirića.

    ABDULAH Babalji (36) iz Đakovice, jedan od komandanata OVK organizovao je napade na pripadnike snaga bezbednosti na području Đakovice i Dečana. U tim zasedama ubijeno je više pripadnika policije. Grupa koju je predvodio bila je zadužena za kidnapovanje, likvidaciju i zastrašivanje Srba i uništavanje njihove imovine.
    Po njegovom naređenju više Srba je oteto i odvedeno u terorističku bazu Glođane, gde su nakon višednevnog mučenja svirepo ubijeni. Među njegove žrtve je petoro članova porodice Šutaković iz Đakovice.

    MASAR Bakija (50) iz Đakovice započeo je terorističku aktivnost još 1991. godine pristupajući paravojnoj organizaciji „Nacionalni front“.
    Bakija je bio predvodnik terorističke grupe pod nazivom „Crne kape“, koja je delovala na području Đakovice.
    Nakon povlačenja snaga bezbednosti Jugoslavije i formiranja KZK, postavljen je za šefa operative u Dečanima u činu majora. Danas je u njegovoj nadležnosti kontrola KZK na čitavom području Kosmeta.

    KOMANDANT specijalne jedinice OVK „Crni orlovi“ 51-godišnji Idriz Baljaj, zvani Toger iz Iglareva kod Kline, uhapšen je 11. avgusta prošle godine od policije UNMIK-a. Zajedno sa Ramušem Haradinajem, Baljaj je učestvovao u likvidaciji građana čija su tela bačena u kanal reke Bistrice.
    Ni prema svojim sunarodnicima nije imao milosti.
    Lista njegovih zlodela je duga, pa je početkom prošle godine pred njegovom kućom postavljena eksplozivna naprava, u kojoj su teško povređeni njegov sin i supruga.

    TRIDESETČETVOROGODIŠNJI Afrim Baša iz Vranića kod Suve Reke započeo je svoju ratnu aktivnost u Hrvatskoj, da bi prošao obuku u kampovima Albanije. Bio je zadužen za likvidaciju pripadnika MUP Srbije i Albanaca lojalnih Republici Srbiji. Po njegovom nalogu pravljeni su spiskovi za uklanjanje, a na tim spiskovima bili su Miško Nišović, pripadnik MUP-a iz Prizrena, Agim Šahiti, Selim Selmanaj, Sahit Zogaj, Iljaz Vranovci, takođe pripadnici MUP Srbije.

    SOKOLJ Bašota (47) iz Cerovika kod Kline, jedan je od organizatora OVK na području Drenice, Kline i Orahovca, pa je u tom svojstvu i učestvovao u pregovorima u Rambujeu.
    Inicijator je više napada na pripadnike MUP-a, ali i na građane srpske nacionalnosti u selima Jošanica, Bič, Dobra Voda, Čabić, Kojevo Iglarevo… Učestvovao je u kidnapovanju Desimira Jeftića iz Zvečana, ubistvu Đorđe Belića iz Kijeva… Nakon demilitarizacije OVK obavljao je dužnost ministra za rad i socijalna pitanja u privremenoj vladi.

    TRIDESETAK terorističkih napada, 22 ubistva i 27 otmica počinio je Bajram Bega (47) iz Jezerca kod Uroševca, ali se ni time ne iscrpljuje njegova zločinačka aktivnost: on je učestvovao u napadima na Nerodimlje i Grebno 1999. godine, kao i prisiljavanju Srba na prinudno iseljavanje iz ovog dela Pokrajine.
    Upravo on je izveo napad u mestu zvanom Sastav reka kod Nerodimlja u kojem su oteti Siniša Lukić i Veselin Lazić iz istoimenog sela.

    DŽEMAJLJ Bejta (58) iz Srebrenice bio je oficir JNA, pa je to znanje prenosio i na pripadnike OVK, čiji je bio komandant vojne obuke. Izabran je za člana Glavnog štaba OVK operativne zone Drenica, lociran u selu Likovac, opština Srbica.
    Radio je na animiranju svojih sugrađana koji su se nalazili na službi u JNA da se priključe OVK. Imao je značajnu ulogu u organizovanju paralelnog Ministarstva odbrane Republike Kosova, čiji su pripadnici otkriveni i osuđeni u Okružnm sudu u Prištini. U tek formiranom Kosovskom zaštitnom korpusu postavljen je na mesto šefa odseka za personalna pitanja.

    AVNI Beriša, zvani Tarkan (29) iz Podujeva, je nemilosrdno ubijao \\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\“neposlušne sunarodnike\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\“ ali i Srbe – policajce i civile. Ubio je četvoricu Albanaca – Agljuša Kastratija, Mirvetu Agimi i Isaka Musliua. Rukovodio je grupom pripadnika tajne policije OVK koja je odgovorna za ubistvo Predraga Jovanovića iz sela Sušica kod Prištine.
    Decembra 1998. godine likvidirao je Milića Jovića, inspektora Centra resora državne bezbednosti Prištine, i Ahmeta Vocia, bivšeg pripadnika pokrajinskog SUP. Jedan je od počinilaca terorističkog napada na policajca iz OUP Podujevo Stanimira Dimovića, koji je teško ranjen.
    Posle formalnog raspuštanja OVK u septembru 1999. godine pristupio je Kosovskoj policijskoj službi u Prištini.

    RUSTEM Beriša (48), iz sela Kruševac kod Peći, odgovoran je za 26 ubistava, 77 otmica i organizovanje šest improvizovanih zatvora lociranih na teritoriji Orahovca i Prizrena. Učestvovao je u oružanom napadu na karaulu VJ u selu Košare kod Đakovice 1999. godine, kada je lično ubio nekoliko vojnika.
    Sa grupom terorista 11. juna 1999. godine nasilno je upao u kuću izvesne Hatidže u selu Ereč i silovao nju i dve njene ćerke. Istu grupa je fizički zlostavljala pripadnike romske nacionalnosti i silovala veći broj devojaka iz te nacionalne zajednice.
    Beriša je odgovoran i za otmicu Sadrija Camaja, 9. februara 1999. godine, kao i za nanošenje teških telesnih povreda i ubistvo Škeljzena Kamherija.
    Sada je direktor Akademije KZK \\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\“Hamza Jašari\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\“ u Prištini.

    ŠEFIK Bećiri (43), iz Kosovske Kamenice, zvani komandant Dardani, naredio je proterivanje Roma iz sela Ogošta, kao i pljačkanje i spaljivanje njihovih kuća. Bio je vođa petnaestočlane grupe koja je proterivala srpsko stanovništvo iz opštine Kosovska Kamenica, a naredio je zlostavljanje većeg broja pripadnika srpske i albanske nacionalnosti.
    Nalogodavac je ubistva pripadnika MUP Trajana Trajkovića, kao i etničkog čišćenja sela Čarakovce u Kosovskoj Kamenici.
    Organizovao je dopremanje velike količine oružja iz Gnjilana u selo Koprivnica za jedinice ANA. Povezan je sa kriminogenim strukturama preko kojih organizuje ilegalnu trgovinu oružjem i drogom.
    Trenutno je angažovan kao starešina KZK u Vitini.

    LJAH Brahimaj (30), zvani Mađun, učestvovao je u više terorističkih napada na policiju. Planirao je i rukovodio kidnapovanje Srba i jednog broja Albanaca koji su držani u zatvoru u Jablanici. U podrumu kuće je napravio bazen koji je korišćen za mučenje kidnapovanih. Grupa u kojoj su još pored njega bili i Naser Brahimaj, Faik Mehmetaj, Mazmi Brahimaj i Cevdet Kasumi, odgovorna je za ubistvo najmanje deset otetih lica, čija su tela bačena u Radonjićko jezero. Neka tela su zakopana u šumi kraj jezera. Sa članovima svoje grupe Brahimaj je ubio i tri lica čija su tela bačena u reku Sušicu. Među ubijenima je bio jedan policajac, kao i Skender Kući. Albanci ga sumnjiče za ubistvo Tahira Zemaja.
    Zbog učešća u oružanim akcijama ANA u Makedoniji i na jugu Srbije smenjen je iz štaba KZK, a potom uhapšen. Posle samo nekoliko sati pritvora pušten je na slobodu.

    OSIM političkog angažovanja u separatističkom albanskom pokretu, Ram Buja (45) iz Lipljana, lično je učestvovao u više terorističkih akcija izvedenih u Srbici, na području Lapašnika, Mališeva, Lipljana i Suve Reke. Iz baze u Mališevu zajedno sa Jakupom Krasnićijem i Azemom Suljom, rukovodio je terorističkim napadima na srpske civile i pripadnike VJ i MUP SRbije. Zagovarao je i organizovao kidnapovanje pripadnika snaga bezbednosti na Kosovu i Metohiji u cilju oslobađanja i razmene zarobljenih sa teroristima iz jedinica OVK.
    Posle povlačenja jugoslovenskih i srpskih snaga sa Kosmeta, organizovao je terorističke akcije u Mališevu podstičući progon, zastrašivanje i kidnapovanje Srba sa područja Lipljana.
    Bio je učesnik pregovora u Rambujeu.

    KAO bivši oficir JNA Salji Beriša (50) iz sela Smionice kod Đakovice, obučavao je teroriste najpre u Albaniji, a zatim i na Kosovu.
    Odgovoran je za više od 16 ubistava, otmice i protivpravno lišavanja slobode 14 lica. Učestvovao je ili naređivao uništavanje imovine Srba, njihovo prinudno iseljavanje, iz Podujeva, kao i za više terorističkih napada meću kojima je bio i onaj na selo Obrandže, kod Podujeva.
    Neposredno je učestvovao u ubistvu Ekrema Redže, najverovatnije po naređenju Hašima Tačija, a za to je dobio 15.000 nemačkih maraka.

    SKENDER Veselji, zvani Bili, (32) je bio rukovodilac garde i vojne policije u štabu OVK, operativne zone Karadak, zadužen za zaštitu članova glavnog štaba i disciplinovanje pripadnika te organizacije. U selu Zlaš u podrumskim prostorijama kuća formirao je improvizovane zatvore u kojima je zlostavljao neposlušne Albance i otete Srbe.
    Učestvovao je u terorističkim akcijama na području Gnjilana i Prištine. Kao rukovodilac u gardi KZK nastavio je sa zlostavljanjem preostalih Srba na području sela Dobrčane i Bukovik. Povremeno je boravio u selima Bujanovca, gde je bio u štabu OVPBM, a viđen je i na području Makedonije.
    FAHRUDIN Gaši (34) iz Štimlja učestvovao je u napadima na pripadnike policije, Vojske Jugoslavije, maltretiranju i otmici Srba, ali i lojalnih Albanaca.
    Posle dolaska međunarodnih snaga, u okviru tajne policije OVK, učestvovao je u proterivanju nealbanskog stanovništva. Učestvovao je i u otmici viđenijih albanskih porodica u Štimlju radi sticanja materijalne koristi.
    Uhapšen je od KFOR-a, ali je potom pušten. Jedan je od rukovodilaca ANA na granici prema Makedoniji. Uključen je u organizovan kriminal šverca i prerade droge, trgovine belim robljem na celom Kosovu.JETULAH Gecaj (49) iz Lauše kao jedan od lokalnih komandanata OVK je ubio Desimira Petkovića i Zena Durmišija. Osim toga učestvovao je u terorističkim napadima na pripadnike policije i VJ, a među pripadnicima OVK isticao se po svirepostima.
    Posle završetka sukoba na Kosmetu, dobio je mesto komandanta brigade, a formirao je terorističku grupu koja je uznemiravala i napadala sunarodnike koji ne podržavaju Hašima Tačija.
    Tokom 2000. godine uhapsio ga je UNMIK-a.

    Kao istaknuti pripadnik OVK Sokolj Dobruna (63) iz Đakovice je sa svojom grupom u maju 1999. izveo više napada na VJ i policiju u kojima je ubijen i ranjen veći broj pripadnika snaga bezbednosti.
    Postao je predsednik prekog suda i izdavao je naređenja o likvidaciji Srba, ali i Albanaca,političkih neistomišljenika.
    Učestvovao je,pored ostalog,u kidnapovanju i ubistvima Milivoja Vukovića,sestara Milke i Milice Slavković,kao i dvojice bivših pripadnika SUP-a Paška Ćerimija i Ibrahima Mahmutija.

    Šaban Dragaj (48) iz Srbice, je kao aktivni oficir JNA učestvovao u ratnim sukobima u Hrvatskoj na strani Hrvatskih paravojnih formacija,a onda se 1998 godine uključio u redove OVK.
    Bio je na čelu terorističke grupe koja je 18 oktobra 1998. godine kod sela Magura otela novinare Tanjug-a Nebojšu Radoševića i Vladimira Dobričanina.Početkom novembra 1998. organizovao je otmicu i ubistvo policajca Ilije Vujoševića i Dejana Đatlova.
    Član je komadne strukture u Kosovskom zaštitnom korpusu.

    Agim Eljšani (40) iz Ozrena kod Peći,predvodio je teroristoičku grupu odgovornu za ubistvo više Srba, ali i Albanaca iz Istoka i Peći.Pod njegovom komandom ubijen je Bogić Bućković iz Vitomirice,a sredinom juna 1999. učestvovao je u napadu na kolonu srpskih izbeglica u blizini Orahovca.
    Braća Eljšani kao članovi terorističke grupe koju je predvodio Daut Haradinaj ubili su više članova porodice Musaj i Beriša i još nekoliko svojih sunarodnika.
    Po nalogu Ramuša Haradinaja likvidirali su njegovog bivšeg telohranitelja Avnija Eljezija.Ta grupa je ubila i Tahira Zemaja i Iljaza Selimaja.
    Drži monopol na promet nafte, duvana, droge i oružja.

    DŽabir Žarku (39) iz Kačanika masakrirao je više lica srpske nacionalnosti.Zbog tih „zasluga“,Agim Čeku ga je unapraedio u pukovnika. Od Hašima Tačija dobio je naređenje da protera svo nealbanSko stanovništvo. Pedvodio je grupu koja je kidnapovala, a potom masakrirala Slobodana Stojkovića, penzionisanog policajca MUP-a Srbije.Početkom februara 2000. naredio je da se logor za kidnapovanje Srbe koji se nalazio u preduzeće „Sankos“ prebaci u selo Reka .
    Za potrebe ANE organizuje kupovinu oružja i organizuje regrutovanje i odlazak stotinu dobrovožaca koja s epriključila ONI u tetovu.

    Driton Žječi (38) iz Podujeva je bio zadužen za dopremanje i distrubiciju oružja za OVK,a potom i OVPBM.Nabavlja oružje i muniociju i za ANU.
    Organizatpor je više terorističkih akcija i najbliži saradnmi Roberta Bertetskog koji je 18. aprila 2001. u Prištini osuđen zbog ubistva radnika MUP-a u Prištini Aleksandra Petrovića.Učestvovao je i u postavljanju ekspolozivne naprave na zgradu Jugoslovenskog komiteta za saradnju sa UNMIKOM u Prištini.Bio je član grupe koja je izvršila terorostički napad podmetanje ekplozivne naprave na autobus „NiŠ ekspresa“.

    TAHIR Zemaj (52) iz sela Gornji Streoc kod Dečana prošao je put od kapetana JNA, švercera droge, do jednog od osnivača Nacionalne armije Republike Kosovo (FARK).
    Još davne 1985. bio je osuđen na zatvorsku kaznu od šest i po godina zatvora, ali je pobegao u Nemačku. Obučavao pripadnike FARK-a, dobio čin pukovnika, a tokom 1999. godine učestvovao u borbama sa snagama bezbednosti na jugoslovensko-albanskoj granici.
    Bio je jedan od krunskih svedoka u sudskom procesu protiv Dauta Haradinaja, brata Ramuša Haradinaja. Zbog toga su
    Ramuš i njegova grupa u nekoliko navrata pokušali da ga ubije i to je uradila 4. januara ove godine.

    BISLIM Zurapi (41) iz sela Studenčani kod Suve Reka. Bio je oficir JNA i učestvovao je na muslinaskoj strani u ratnim dejstvima na području centralne Bosne.
    Počinio je više od 26 ubistava, 77 otmica, organizovao šest zatvora na teritoriji Orahovca i Prizrena…
    Odgovoran je i za preko dvadeset terorističkih akcija među kojima i napade na sela Opteruša, Retimlje, Zočište, Bratotin. Blizak je saradnik Agima Čekua.
    Imao je visoku funkciju u KZK i Ministarstvu odbrane Vlade Hašima Tačija.

    GENC Zogaj (25) iz Novog Sela, kod Mališeva, bio je pripadnik tajne polcije OVK. Otac mu je kao pripadnik OVK, poginuo u sukobima sa snagama bezbednosti.
    Tokom 2002. godine optužen je za ubistvo Mejdije Sadriju, bivšeg radnika SUP-a Gnjilane, kao i Danuša Januzija i Fete Arifi. Nalazi se u Okružnom zatvoru u Gljilanu.

    NUREDIN Ibiši (48) iz Podujeva je bio komandir specijalne jedinice pokrajinskog SUP-a, a onda je prešao u OVK, kao komadant jednice, koja je izvela veliki broj terorističkih akcija na srpsku policiju.
    U avgustu 1999. formirao je terorističku grupu „Kaštjela“ koja je imala zadatak da protera srpsko stanovništvo iz Podujeva.
    Učestvovao je u formiranju Kosovske policijske službe, iz koje je nedavno istupio. Angažovan je kao predavač na policijskoj akademiji u Vučitrnu, ali je uključen i u obuci pripadnika ANA, koja se sprovodi na području Batlavskog jezera.

    KAO član ilegalne organizcije NPK Imri Iljazi (40) iz sela Kamena Glava, kod Uroševca, je formirao terorističku grupu koja je izvela tri napada na pripadnike MUP-a. Bio je zamenik komadanta OVK u selu Jezerce.
    Posle povlačenja MUP-a i VJ sa Kosmeta organizovao je etničko čišćenje Srba iz Uroševca, Štimlja i Kačanika. Pri tome je opljačkana njihova imovina, a 80 odsto objekata zapaljeno.
    Nalazi se na dužnosti lokalnog komandanta KZK.

    SA grupom pripadnika OVK Gani Imeri (36) iz sela Gornja Dubnica kod Vučitrna je učestvovao u terorističkom napadu na rudnik i pripadnike policije u Starom trgu 1998. godine.
    Bio je upravnik logora za zatočene Srbe i Albance koji se nalazio u podrumu robne kuće u Vučitrnu.
    Na tom području ubio je preko deset pripadnika MUP-a Srbije i VJ. Rukovodio je terorističkom grupom zaduženom za proterivanje Srba i uništavanje njihove imovine.
    Juna 1999. organizovao je kidnapovanje Dušana Brakusa, Svetozara Stambolića i Ćirila Janaćkovića, za koje se pretpostavlja da su ubijeni. U Gojbulju je organizovao i kidnapovanje Nenada Mihajlovića, njegovih sinova Branimira, Vladimira i Aleksandra, kao i Vladana Mladenovića.

    AJET Kastrati je bio bivši oficir JNA,a potom jedan od komandanata brigade OVK i član terorističke grupe „Golub“. Organizovao je i rukovodio obukom većeg broja terorističkih grupa u Drenici. Sada obavlja funkciju komandanta Glavne logističke baze Kosovskog zaštitnog korpusa i ima čin pukovnika.

    KADRI Kstrati (43) iz Velike Reke kod Podujeva je bivši starešina JNA, ali se i on priključio OVK. Bio je i komandant te terorističke organizcije u Larskoj zoni.
    Po njegovom nalogu formirana je teroristička grupa koja je radila na proterivanju Srba iz Prištine kao i likvidaciji Albanaca koji su imali bilo kakva veze sa organima bezbednosti Srbije.
    Posle sukoba na Kosovu, postavljen je za šefa logistike pri glavnom štabu KZK, a potom je postao i komandant te poluvojne organicije sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici.

    MENSUR Kasumi (37) iz okoline Vučitrna učestvovao je kao lokalni komandant OVK u terorističkim akcijama, među kojima je bio i napad na površinski kop Belaćevac, kao i na sela Sibovac i Prilužje, kao i u drugim mnogobrojnim akcijama protiv pripadnika MUP-a Srbije i VJ.
    Zbog tih „zasluga“ Hašim Tači ga je posle povlačenja naših snaga imenovao za zamenika ministra unutrašnjih poslova.

    POČETKOM devedesetih godina, Naser Keljmendi (46) iz Peći je stekao veliko bogatstvo baveći se švercom duvana i bio je jedan od glavnih finansijera OVK.
    Pripada klanu organizovanog kriminala, na čijem čelu stoji Ramuš Haradinaj, koji drži monopol nad prometom droge, oružja, trgovinom belog roblja i duvana na teritoriji Peći.
    Interesantno je to da i u Sarajevu poseduje trasportno preduzeće sa desetak šlepera, a postao je i državljanin BiH. Krajem 2001. godine organizovao je oružani napad na kancelariju UNMIK-a u Peći, da bi uništio dokaze o svojoj kriminalnoj delatnosti.

    HISNI Kiljaj (40) iz LJubižde kod Orahovca je rukovodio fondom za finansiranje ilegalnih albanskih separatističkih terorističkih organizcija.
    Učestvovao je u više napada na pripadnike MUP-a Srbije i VJ, kao i na srpske i albanske civile. Zajedno sa Fatmirom LJimajem organizovao je likvidaciju više desetinna Srba i Crnogoraca u selu Klečka, kod Lipljana.
    Posle sukoba na Kosovu, bio je glavni administrator u Mališevu.

    ANTON Kitaj (25) iz sela Budisavci kod Kline je sa svojom braćom ogrezao u kriminal, baveći se ucenama, krađama, provalama… Teroristička grupa kojoj je pripadao je 19. maja 1998. ubila maloletnog Dalibora Lazarevića iz sela Veliko Kruševo, a u avgustu te godine otela Barleca Colija i njegovog sina. Nastavio je svoju kriminalnu delatnost i posle dolaska KFOR-a i UNMIK-a.
    Braća Antom i Đon Kitaj su 19. juna 1999. godine ubili braću Radoslava i Dušana Dašića iz sela Rudice kod Kline. Sa svojom grupom, je juna 1999. godine oteo i ubio monaha Sarotona iz manastira Budisavci, a ubili su i sveštenika Stefana i prosvetnog radnika Vujadina Vujovića,

    I FADILJ Kodra (38), iz Donjeg Prekaza, zbog terorističke aktivnosti osuđen je u odustvu na 20 godina zatvora.
    Bio je komandant specijalnih jedinica za Drenicu i učestvovao je u terorističkim akcijama protiv pripadnika MUP-a i VJ.
    Krajem avgusta 2002. pripadnici KFOR-a su u njegovoj kući pronašli vatreno oružje i municiju, ali nije zbog toga odležao zatvorsku kaznu. Naprotiv, to mu nije smetalo da bude postavljen na visoku funkciju u Kosovskom zaštitnom korpusu. Povezan je sa članovima takozvane Dreničke grupe koju predvodi Hašim Tači.

    ARIF Krasnići (32), iz sela Sibovac kod Obilića, pristupio je ekstremnoj albanskoj emigraciji u Nemačkoj. Po dolasku na Kosovo i Metohiji 1988. postao je jedan od rukovodilaca OVK, a na području Čičevice formirao je terorističku grupu pod nazivom „Hakaret“.
    Učestvovao je 22. juna 1998. godine u kidnapovanju Dragana Vukmirovića, Zorana, Dušana i Petra Adžandžića, Filipa Gojkovića, Marka Buhe, Miroslava Trifunovića, Srboljuba Savića i Božidara Alimpića, radnika površinskog kopa „Belaćevac“. Oteo je i Žarka Spasića, 14. juna iste godine.

    GANI Krasnići (53), iz okoline Kline, je kao lokalni komadant OVK jula 1998. učestvovao u kidnapovanju oko pedeset ljudi sa područja Orahovca. O njima se, posle toliko godina,
    još ništa ne zna, pa se pretpostavlja da su likvidirani i spaljeni u krečanima u selu Klečka, kod Lipljana.
    Posle povlačenja VJ i policije sa Kosova, Krasnići je nastavio sa terorističkim akcijama presretajući vozila, kidnapujući i likvidirajući Srbe. Kao pripadnik Tačijeve Demokratske partije, na prvim izborima izabran je za predsednika opštine Mališevo.

    KAO član štaba OVK Đimšit Krasnići (40), iz Leskovca kod Prizrena, sa svojom grupom ubio je oficira VJ Bojana Denića, a teško ranio policajca Rustema Agušija.
    Tokom oružanog sukoba Krasnići je sprovodio usmene i pismene naloge tzv. Prekog vojnog suda OVK o likvidaciji srpskog stanovništva i uništavanju njihove imovine na području Prizrena. Pored ostalog odgovoran je za likvidaciju četvoročlane porodice Sezaira Skenderija iz Prizrena.
    Posle povlačenja VJ i policije, promovisan je u jednog od rukovodilaca za područje Prizrena, a istovremeno rukovodi takozvanom Tajnom kosovskom službom.

    EMIN Krasnići (47), iz Kosovske Kamenice, zbog terorističke aktivnosti osamdesetih godina bio je osuđen na 14 godina, ali je izdržao devet. Kao član OVK završio je vojnu obuku u Albaniji, a po povratku na Kosovo učestvovao je u sukobima sa pripadnicima VJ i MUP-a.
    Posle povlačenja naših snaga sa Kosmeta, kao komadant OVK za Kosovsku Kamenicu bio je nalogodavac progona nealbanskog stanovništva. Bio je jedan od rukovodilaca KZK sa sedištem u Gnjilanu.

    JAKUP Krasnići (52), iz Negrovca kod Glogovca, osuđen je 1982. zbog separatističkog delovanja u okviru organizacije Nacionalne partije Kosova.
    Jedan je od osnivača OVK u Drenici i komadant terorističke grupe „Golub“. Obavljao je funkciju portparola u Glavnom štabu OVK, a kao član političke direkcije OVK bio je upoznat sa planiranjem, izvođenjem i organizovanjem kidnapovanja, ubistava i fizičkog zlostavljanja srpskog stanovništva.
    Sada je generalni sekretar Tačijeve DPK i ministar javnih službi u Vladi Kosova

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button
Close

Детектовали смо Адблокер!

Поштовани, рекламе су једини начин финансирања нашег сајта те вас молимо да угасите адблокер на нашем сајту како би нам тако помогли да наставимо да објављујемо још боље и квалитетније вести без цензуре и длаке на језику. Хвала на разумевању!